• Reklamno mjesto 1

    Reklamno mjesto 2

    Reklamno mjesto 3

    Reklamno mjesto 4

    Kontakt

  • Reklamno mjesto 5

    Reklamno mjesto 6

    Reklamno mjesto 7

    Reklamno mjesto 8

    Reklamno mjesto 9

  • Recenzije »

    MNJENJE – Zubima po ljudima

    MNJENJE – Zubima po ljudima

    MNJENJE – Zubima po ljudima / d.i.y., 2014 / Srbija

    Pa kakvi se ovo sjajni bendovi nalaze u undergroundu! Skoro da je teško za povjerovati…

    Evo, ovaj četverac iz Beograda osnovan 2012. od ostataka Unison, Belgrade Noise, Let’s Grow, 36 Daggers i Jaibo!, kako kažu, seciraju muziku svojih života svirajući sjajan križanac noise-rocka / kraut-rocka i punka, odnosno stanovitu transžanrovsku fuziju. Oni su Miloš Stošić (vokal), Dušan Damnjanović (bubnjevi), Marko Ilić (bas) i Nebojiša Kuzmanović (gitara), te imaju sjajan pedigre – 21.IX 2014. svirali su u Beogradu sa čuvenim Hammerhead iz Minneapolisa!

    Na ovome, više nego odličnom albumu, najviše u sjećanje dovlače duh post-punk / noise scene 80-ih, čak zazvuče poput miksa Trobecovih Krušnih Peći i Sexe, može se osjetiti ponešto onog ranog Ha-Det-Bra i današnjeg Razorblade Jnr-a, te obavezne škole od The Birthday Party, preko Scratch Acid, The Jesus Lizard, projekata Steve Albinija, a ima ponešto i od onih čudaka Circus Lupus, pa bome se nađe i livanjskog Andrije i čuvenih eksperimentalista The Pop Group i druge faze Gang Of Four s albumom “Solid Gold”. Pjesme nisu pretjerano žestoke, čak su i preblage, ali su s konciznim i kompaktnim sviračkim performansima: apsolutno su čisti, razgovjetni i produkcijski razdvojeni. Gitara je stalno u staccatima, vrlo malo se koriste riffovi (tek u završnoj “Takav je dan” s vrlo kratkim tekstom: ‘maštu je od uspomena delio samo jedan dan: ovaj dan / uspomene je od zaborava delio samo jedan dan: taj dan’), ritmovi su hipnotički, većinom umjereni (odatle i poveznica s kraut-rockom), a izuzetan dio ove glazbe predstavlja frenetičan frontmen vokalno podsjećajući na Prlju iz najboljih ranijih faza Let 3 s konca 80-ih.

    Mnjenje - zubima po ljudima (omot)

    Najinteresantnija stavka su tekstovi na srpskom. Isprva se čine stupidno degutantnim, međutim, nizajući vješto sročenu dramatiku kroz gomile kojekakvih nabrajanja sastavlja se moćan artistički mozaik alternativne poezije poput nekih beatnika koji su bili opčinjeni različitim stimulansima halucinirajući priče o vlastitom životu. Poezija nije nikakvo izvrtanje realnosti, već svjesno otuđenje od sebe samoga i okoline zbog velike životne frustracije koju prolazi gotovo svaki žitelj ovog opljačkanog balkanskog podneblja koje je još mučnije ako i u emotivnim stanjima nema prave ravnoteže. U lirici nema seksa, nema perverzija i nekih uobičajenih r’n’r tema ili punkersko-metalskih socio-političkih angažmana već se bazira na intelektualnom sagledanju stvarnog života s mnogo dualnih Stošićevih vokala: vriskavih i spoken-word dionica koje su često figurirane asocijativnim psihodeličnim gitarskim radom primjerice u uvodnoj “Folderi” o folderima u PC-u, no nije nužno da ovdje nema metafore: ‘sve što imam stavio sam u kutije, svaku kutiju obeležio sam slovom, ili brojem, ili bojom / svaka stvar mora da dobije svoje mesto/ svaka stvar na kraju izgubi svoje mesto…’. Prava noiserka i vrlo kratka “Sve je pod kontrolom” gotovo da zvuči ko’ Trobeci s Vinskim na gitari, a za nepovjerovati je da i lirika, a i sam vokal nalikuje na Begu i njegova skakanja s percepcije na percepciju.

    Jedan od dva bisera pristiže u čak 9 minuta dugačkoj «Daj Bog» s mnogim kompleksnim zahvatima (funk basovi, noiserska gitara na različite načine, eksperimenti, vrlo plesan tempo) i opsesivnom lirikom u kojoj se ne može točno razabrati čudnovato složena poezija. Da li je bogohulna ili bogobojazna? (‘Da smo mi samo živi i zdravi, a Bog će dati i zdravlja, i para, i sreće…’). Huh?! Nek’ svatko ponaosob donese svoje stavove o ovoj metafori, ali kako god, ima tu ogromne istine. Od njihovih hardcore floskula nailazi se na vrlo melodičnu “Mlevenje u prah” gdje dvojac ‘na žicama’ igra virtuozne seanse prožimajući funk, tehnical math-rock gotovo do mathcore sfera i obavezan kraut-rockerski tempo s ponešto jazzy elemenata, a tekst je ponovno poseban: Baudelaireovski personificiran s agresivnim vizijama o starenju i protoku vremena koji je kao i u svim pjesmama izražen upravo s tim gnjevnim Stošićevim ‘clean’ vokalom natopljenim slinom, grčom, a i prezirom.

    Drugi pravi biser, pa po mojoj osobnoj procjeni i jedna od ponajboljih pjesama tekuće godine je najdulja “Knauf” od čak 9 i pol minuta pod vidnim referencama dubova i miomirisa čuvenog “Metal Box” albuma Public Image Ltd. Stvar je vrlo mračna i neoptimistična dramatično protkana nezaposlenošću i egzistencijalnim problemima nalik na talijanske i francuske noir filmove. Ovdje glavni junak traži posao, vozi se biciklom po gradu, ide na ‘mali milion’ sastanaka, stavlja kravatu, ali nigdje ne dobiva nikakav odgovor, ‘telefoni ćute’. Na koncu dobiva samo e-mail ‘poštovani, u ovom trenutku je odabran kandidat čije osobine više odgovaraju našim potrebama. Sačuvali smo vašu biografiju i kontaktirati ćemo vas ako se za to ukaže potreba. Srdačan pozdrav’. I fučkaj ga… Jedan dio skladbe je sastavljen od spoken-word komada u kome se nabraja nekih 60-tak radnih mjesta za koje se glavni junak prijavljivao, a samo recimo u Hrvatskoj, takvih osoba poput ovog lika ima skoro pola milona…

    “Zamisli tišina nezamisliva” je još jedna kombinacija Trobeca i Sexe, baš taman između kao da je iznjedrila negdje iz 1983/4. kada su ova dva zagrebačka benda uporno tražila izdavače i bivali odbijeni od svih tadašnjih izdavača (a bilo ih je svega 6-7). Samo razlika je u tome što je Mnjenje razvilo minimalistički obrazac koji eterično jezdi dovlačeći u sjećanje neke uspjelije radove Crime And The City Solution i Current 93. Čak se i Stošić uvlači u figuru David Tibeta mantrajući turobno-paranoične stihove naplavljene iščekivanjima da se nešto desi i znatno promijeni.

    Čitav rad je definitivno art-rock djelo bez ikakvih vulgarizacija o teškom životnom stanju opisujući olovnu situaciju ne samo u Srbiji već u čitavom ex-YU regionu. Ne treba nimalo biti pronicljiv u pogledu nadahnuća i inspiracije, ona se nalazi svuda oko nas, a ovi momci su je na svoj originalan način uspjeli sabiti u ovaj prekrasan mračan i neoptimističan album od 44 minute bez ijedne furke, nekih izlizanih fazona i štoseva, bez skrnavljenja underground tekovina onog istinskog i iskonskog rock/punk poriva koji se socijalizira s okolinom. Njihove pjesme govore o njima, iskrene su i maksimalno dotjerane, a tiču se svakoga od nas. Ne zovu na nikakvu pobunu mada jesu revoltirane, već govore o svjesnoj nemogućnosti razvoja bilo kakvog pristojnog života bez trzavica i egzistencijalnih zavrzlama.

    Genijalno i odlično!

    Naslovi: 1. Folderi ; 2. Sve je pod kontrolom ; 3. Daj Bog ; 4. Mlevenje u prah ; 5. Knauf ; 6. Zamisli tišina nezamisliva ; 7.Takav je dan

    Ocjena (1-10): 10

    www.facebook.com/mnjenje

    YouTube – Mnjenje – Daj Bog

    Recenzent:
    Vladimir Horvat – Horvi
    Zagreb, Hrvatska
    djhorvi@net.hr