GORAN ČAMPARA ČAMPI – Interview
S frontmenom i gitaristom Čampijem nakratko smo popričali uoči koncerta u zagrebačkom Spunku (2014.). I čuli štošta zanimljivog. Kratkog.
Za No Rules sam prvi puta saznao prije 8 godina kada sam na poziv kolege Dragutina Matoševića s web portala www.barikada.com posjetio Tuzlu u kojoj se održavao trodnevni festival Bike And Roll Pannonica održan 4., 5. i 6. V 2006. godine. Na festivalu su nastupili brojni bendovi iz BiH, Srbije i Hrvatske (Offside, Concrete Worms, Love Chyld, Nije važno, Voodoo Cadillac, Messerschmitt, Irina & Strom, Van Gogh), a bili su prisutni i talijanski power-metalci, Markonee. Gospon Dragec me tom prilikom nezaboravno i prekrasno ugostio kao da sam božji rock poslanik iz nekog nebeskog Los Angelesa, a na Čampija mi je skrenuo posebnu pažnju budući da mi se bend jako dopao kada sam ih drugog dana u petak (5. V 2006.) iznimno pohvalio u našim razgovorima.
Ne sjećam se točno da li smo se Čampi i ja upoznali dan prije, na dan ili dan nakon koncerta negdje slučajno na glavnoj ulici Tuzle kad smo Dragec i ja prije podne išli u kupovinu (pive i cigarete prije svega), ali se sjećam da je za razliku od kišnih i blatnih večeri bio sunčan dan. Čampi je bio u lijepoj crnoj kožnoj rockerskoj jakni koja je više nalikovala na sako model 70-ih i bio je prilično rezerviran za, kako sam tada shvatio, nekog tamo zagrebačkog grunge-electro-alter šminkera s (kozjo-tuzlanskom, ha!) bradicom i maramom na glavi. Izmjenili smo par riječi i u principu, osim rukovanja između nas nije kolala nikakva bogznašto kemija. Nit’ je on bio član nekog poznatog benda, a niti ja njemu nisam ulijevao nikakvo povjerenje osim možda nekog fićfirić-rock pederčića kakvih on na svojim ulicama gleda s prezirom. Kao i uvijek kada se po prvi puta s nekime upoznate. A tada sam još furao image nekakvog nadobudnog otkačenjaka koji želi promijeniti svijet. Dragec mi je tom prilikom, kad se Čampi udaljio, rekao da predaje glazbeni odgoj u školi. Jebote???
I kako su išle godine, pojavio se facebook, Čampi i ja smo postali frendovi mnogo puta se konzultirajući preko ‘chatova’. Često me pitao o mišljenjima za neke nove pjesme, što bi trebao napraviti, pisao mi o teškom i jebenom životu u Tuzli i BiH, o nekim privatnim aferama i mic po mic mi se otvarao kao čovjek da ga mogu spoznati u suštini kakav jeste. Često sam ga gurao da ‘pojača’ distorzije i da budu hard/metal bend, a ne gain gitare, čim moćnije i razarajuće, a on mi je mnogo puta upućivao da slušam Rory Gallaghera. Ja sam, recimo uvijek više volio The Godfathers i njihov punk’r’n’r stil, a on The Rolling Stones i Chuck Berry klasicizam. Stari dobri r’n’r. Nema veze. Ali je vrlo važno za ovaj kratki razgovor budući da smo se nakon 2006. naredni put vidjeli 2012. u Tuzli i nalivali se pivom razgovarajući samo o glazbi, privatnim stvarima, svjetonazorima i raznim dogodovštinama otkrivajući skrivene zakutke o svojim prošlostima koje ovdje nisu važne, ali možda će jednog dana biti itekako vrijedne. Stoje u memorijama živih ljudi, nas dvojice, skoro 50-togodišnjaka koji još uvijek razmišljaju da je r’n’r najvažniji i najvredniji način života kojeg su okusili.
Da čujemo, što se momentalno dešava sa No Rules?
ČAMPI: Sa bendom No Rules se događa da smo u studiju nekih godinu dana, snimamo četvrti CD, tu smo negdje pri kraju snimanja. Za neka dva i po mjeseca bi trebalo biti gotovo, izdavač je isti, znači Front Rock iz Slovenije. Mimo toga smo, evo, sad u Zagrebu, u Spunku sa odličnim bendom iz Siska, Pištolj na gumene metke, pa onda sviramo u Ljubljani. Nadam se da će večeras biti dovoljno ljudi da prodrmamo stari dobri r’n’r koji mi sviramo i ne odustajemo od toga.
Goran Čampara – Čampi i Vladimir Horvat – Horvi
Kakve su nove pjesme?
ČAMPI: Popične.
Ha? Ne kužim dobro, pojasni…
ČAMPI: Ha-ha-ha! Melodični r’n’r, vrlo dobre za ples, tko želi da čaga može da čaga, uz to malo pivo i to… Ma zezam se. Otvoreni smo malo više ka… Ma čuće se večeras.
Ima li nekakvih poruka u tim pjesmama?
ČAMPI: Ima puno boli kao i uvjek…
Sevdah?
ČAMPI: Ha-ha-ha, da sevdah iz Bosne… Album će se zvati “Na cesti bola”, tj. puno pjesama o boli, politici i ljubavi.
Konkretnije, što ima o politici, na primjer?
ČAMPI: Sviraćemo večeras jednu jako lijepu pjesmu koja se zove “Nepotizam”. Ne znam da li znate što znači nepotizam…
Naravno, mi svi u Hrvatskoj jako dobro znamo što je to…
ČAMPI: U čitavoj pjesmi se prožima to kako mi živimo u Bosni i gledamo kad neko dođe na vlast, onda dovede svoju ženu, tetku, tečićinu, majčićinu, curu, babu i komšiju čak dovede, ako je u dobrim odnosima s njim. A ostali nemaju posla, normalno…
Znači, biti će zanimljivih tema za slušanje. Rokačina, riffovi, solaže…
ČAMPI: Biće malo i ska i reggaea. Sve miješamo, moramo biti u trendu, moramo na MTV. Vidiš kako ovi svi iz Bosne, izmiješaju stilove i onda odma’ na MTV.
Dubioza kolektiv…
ČAMPI: (ponovno smijeh) Dobro, dobro, dobra je Dubioza.
Imaš neki bend ili solistu kojeg bi posebno izdvojio iz BiH u ovom trenutku?
ČAMPI: Voodoo Cadillac i Dječak iz vode. Odma’ u glavu!
Evo ruka!
ČAMPI: I normalno, Damir Avdić.
A sad malo o nedavnim svirkama…
Protesti u Tuzli, 07.02.2014. – Foto: Dragutin Matošević
ČAMPI: Svirali smo prije nekih pet dana ispred spaljene zgrade vlade tuzlanskog kantona u Tuzli koja je sretno izgorijela u demonstracijama i protestima (ponovno smijeh). Sedmog februara (2014. godine) smo je sahranili. Bili su protesti, a i još uvijek su protesti. Dole se ljudi bore za svoja prava i svoj ‘ljeb koji nemaju. Svirali smo mi, Urbanisti (bend iz Tuzle) i još neki bendovi. Za ljude koji ne znaju o čemu se radi, evo… Iz jednog malog protesta je krenula revolucija. Petog februara 2014. godine krenuo je onako jedan, bezveze, ma nije bezveze, protest, onda je policija izmlatila tu djecu na protestima, ono krvnički, da bi drugog dana došlo jako puno više ljudi, pa ih je policija opet izmlatila, a treći dan je došlo oko 15 ‘iljada ljudi. I onda je došla normalno policija iz Sarajeva, specijalci iz Orašja, iz Bijeljine i ne znam više odakle, ali međutim narod je pobijedio. I vlada je pala. Gospodin premijer Čaušević je dao ostavku i kompletna njegova vlada. I sad je status quo nekih mjesec dana. Demonstranti traže svoje ljude da se postave tu – normalne, a ne lopove – i tu se sada malo razvlači i otežava, vlast pokušava da uvali neke svoje majmune, međutim mislim da neće uspjeti. Poslije 22 godine pljačkanja i uništavanja privrede BiH, konačno se Bosansko proljeće desilo. U Tuzli je skinuta vlada kantona, u Zenici je također skinuta vlada kantona, u Sarajevu su demonstranti skinuli vladu i u Bihaću. Znači, četiri kantona su pala i još uvijek nema premijera. Zamisli, da država može da radi bez premijera. A pokazalo se da može da radi i da možemo živjeti bez njih. Nadamo se da će biti bolje…
Na samom koncertu u Spunku, bilo je prisutno svega 15-ak ljudi. Žalosno je da ljude ne zanima što se dešava u susjednoj BiH i da većinom pojma nemaju o zbivanjima na cjelokupnom Balkanu uključujući i Bugarsku, Rumunjsku i Grčku. No Rules govore o smradovima na sofisticirani rockerski način ne izostavljajući ljubav, seks i emocije. Čampi će uskoro da ima 50 godina i još uvijek jako dobro izgleda, neiskvaren svim tim gadostima ‘pokvarenog zapada’ podržavajući samo r’n’r. I veličinu rocka kao najvitalnije bombe koja može promijeniti štošta toga u ljudskom mozgu. Pjesnik, poeta, buntovnik i vođa odličnog benda koji uvijek može poslužiti i za ‘laku noć’.
YouTube – No Rules – Banda vlada
Recenzent:
Vladimir Horvat – Horvi
Zagreb, Hrvatska
djhorvi@net.hr
