• Reklamno mjesto 1

    Reklamno mjesto 2

    Reklamno mjesto 3

    Reklamno mjesto 4

    Kontakt

  • Reklamno mjesto 5

    Reklamno mjesto 6

    Reklamno mjesto 7

    Reklamno mjesto 8

    Reklamno mjesto 9

  • Recenzije »

    NO RULES – Na cesti bola (Recenzija iz SLO)

    NO RULES – Na cesti bola (Recenzija iz SLO)

    NO RULES – Na cesti bola / Take It Or Leave It Records (CD), Beograd 2017 / Spona Music (digital), Zagreb 2017 / BiH

    Recenzija – Brane Škerjanc, Radio Študent, Ljubljana (25.04.2017.)

    Isplatilo se čekati sedam godina. To vremensko razdoblje osjeti se na novom albumu prvaka bosanskog rock and roll-a. Prije sedam godina, oni su zapravo izdali svoj posljednji album, “Homesick Blues“. Potrebno je malo osvježiti pamćenje, jer mnogi ljudi danas nisu svjesni važnosti ovog bosanskog benda. Već prije sedam godina, upozorili smo da No Rules, zajedno s bendovima  Majke, Partibrejkers i Res Nullius, pripadaju temeljima balkanske rock and roll scene. To je možda još očitije danas, kada Res Nullius i Majke više nisu toliko aktivni. Stoga, ostaju Partibrejkers i No Rules, i to u današnjem vremenu koje je, uglavnom, nepovoljno za opstanak i razvoj rock’n’roll kulture.

    Glavni lik i vođa benda, Goran Čampara, u posljednjih nekoliko godina se uveliko borio da bi bend održao u životu. Mogućnosti za koncerte nisu tako česte, jer ljudi više ne idu na rock’n’roll koncerte, barem ne onoliko koliko bi bilo potrebno za normalan rad scene. Izdavači se ponašaju nonšalantno prema bendovima, a mediji su prema rock’n’roll-u izgubili kompas. U takvoj situaciji stvoreni su temelji za četvrti studijski album bosanskog benda koji djeluje od 1999. godine i u prošlosti je svirao pred masovnom publikom.

    Bend No Rules prošao je klasični rock’n’roll put. Počeli su snažno: njihov debi iz 2003. po imenu “Pasje vrijeme” još uvijek predstavlja No Rules u svom najboljem svjetlu. Njihov drugi album, “Probaj me“, iz 2007., Čampija i njegove kolege usmjerava na osnove rock’n’roll-a. Nakon toga je uslijedio bluesom inspirisan treći album, “Homesick Blues“. U svojoj muzičkoj priči bilo je moguće osjetiti različite stilske utjecaje koji čine tajanstveni oblik rock and roll-a.

    No Rules su u svom bogatom istorijatu vrlo vješto koristili elemente rhythm & bluesa, krajnjeg rock’n’roll-a, punk rock-a, pa čak i hard rock-a i country muzike i britanskog pub rock-a. To se vrlo jasno čuje na njihovom prethodnom albumu, “Homesick Blues“, ali i danas su ostali vjerni kombinaciji tih stilskih elemenata. Ako su na prethodnom albumu imali oslonac u rhythm & bluesu, ovaj put priča se malo promijenila budući da se No Rules ponovo vraćaju istinskom rock’n’roll-u. Na to nas podsjeća recital uvodne, naslovne pjesme “Na cesti bola“.

    Goran Čampara nas opet mazi sa tipičnom bosanskom poetikom, koja iskri, iskreno i sarkastično. Ne dotiče se samo pukih ljubavnih tema, ali nestašno dočarava gorko iskustvo svakodnevnog života. Okrutnost okruženja u kojem on stvara, ne može mu ništa jer rock’n’roll priča u sebi, još uvijek nosi puno hedonizma i ironične krutosti. Dobar primjer za to je Stones-ovsko obojena pjesma “Ovako i onako“, koja se kritički dotiče gorčine svakodnevnog životnog iskustva. Ovaj izraz lokalnih problema se svjesno mapira u prirodno funkcioniranje globalnih razmjera. Album je pun takvih primjera. Među njima ističe se i ležerna, prilično cinična pjesma, “Nepotizam“, koja u svom reggae, ponavljajućem obliku, kritički secira stanje uma u domaćem okruženju.

    Ovog puta, No Rules u potpunosti ostaju vezani za smisao rock’n’roll-a. Poslije svih ovih godina i dalje imaju veliku želju, pozitivnu energiju i izraženu snagu koja vodi ka utopskoj realizaciji slobodne volje. U poređenju sa albumom “Homesick Blues“, album “Na cesti bola” još je melodičniji i razigraniji. Efekte produkcijskog rada možemo pohvaliti i ovog puta. Kao i na prethodnom albumu, Dražen Mulaosmanović se brinuo o produkciji. Pa, možda je nivo gitara mogao biti nešto viši, ali to je već stvar subjektivnog ukusa.

    Ovog puta na albumu, zajedno sa Goranom Čamparom, sviraju gitarista Sanin Imamović i bubnjar Bojan Divković, koji je već bivši član benda, dok je gost na bass gitari bio producent Dražen Mulaosmanović. Tu su i neki drugi gosti, ali frontman Goran Čampara preuzeo je ključnu ulogu vezano za muziku i za same aranžmane.

    Prethodni album nas je u određenim trenucima podsjetio na boogie i britanski pub rock. Ovoga puta elementi Stonesa se konstantno implamentiraju u podsvesti, ali to su samo sastavni dijelovi različitih pravila, bez razlike. Goran Čampara sa svojim grubim glasom našao se u rock’n’roll priči o veličini ovog izvanrednog bosanskog benda. Album je dinamički razigran, ali u isto vrijeme i nekako tužan. U dubini vrvi nečuvena bol, koja zrači i iz naslova albuma. Slušalac se u trenutku uhvati u hedonističnom bolu, koji ni ne odzvoni do kraja, a već se No Rules opraštaju sa gorkom blues pjesmom “Litar dva”.

    Govorimo o izvrsnom rock’n’roll proizvodu kojeg je u poslednje vrijeme sve manje i manje u našem okruženju. Sigurno će nove pjesme sa ovog albuma odlično zaživjeti i na koncertima.

    Foto: Samir Mujakić, Tuzla, BiH

    Link za originalnu recenziju – https://radiostudent.si/glasba/tolpa-bumov/no-rules-na-cesti-bola

    https://www.youtube.com/user/norulesbend / https://www.facebook.com/norulestz

    YT – No Rules – “Ne reci da me voliš” (Live in Menza pri koritu, 05.05.2017.)

    *
    * *
    * * *
    Recenzent:
    Brane Škerjanc
    Ljubljana, Slovenija
    * * *
    * *
    *