KIZA BLUZA THE BAND – Kao da ne postojim / FidBox, 2023 / CD, Digital / pop rock / Srbija
Zoran Mladenović (rođen 1975. godine), djeluje i pod pseudonimom Kiza Bluza. Još u ranoj mladosti počinje da svira gitaru i formira punk bend KoalicijA. Godine 1988., nastaje njegova nova grupa, Jelizaveta Bam. Sa tom grupom je, po odluci žirija, pobijedio na Gitarijadi Zaječar 1999. godine. Nakon rada sa još nekoliko bendova, Mladenović (koji sada živi u Čačku) formira Kiza Bluza Bend, sa kojim, nakon brojnih koncerata širom Srbije, 2015. godine objavljuje album prvenac, “Ponovo mlad“. Taj album je publikovan samo u digitalnom formatu. Nakon toga, ovaj rock bend dobija svoj aktuelni naziv – Kiza Bluza The Band. Pjesma sa ovog drugog albuma, “A šta to čekamo“, ušla je u polufinale konkursa za Nagradu Milan Mladenović, 2023. godine. Promotivne i koncertne aktivnosti Kiza Bluza The Band-a, u Srbiji i regionu, počele su jeseni, 2023. godine.
Diskografija – Ponovo mlad (Odličan hrčak – Peđa, 2015) ; Kao da ne postojim (FidBox, 2023)
Postavu Kiza Bluza The Band-a čine – Zoran Mladenović (Kiza Bluza, gitare, glavni vokal) ; Nebojša Vasiljević (bass gitara, prateći vokali) ; Mario Milićević (bubnjevi, perkusije, prateći vokali) – uz goste – Bili, Iva Plavšić, Dejan Nikolić, Igor Damnjanović, Luka Milošević, Milovan Ilić, Vukašin Radičević, Luka Milinković
Glavni nositelj ovog projekta je Zoran Mladenović (Kiza Bluza). On je napisao sve tekstove pjesama koje su sve na “jugoslovenskom” jeziku. Na albumu je svirao gitare i bio je glavni vokal. Ujedno, bio je i tonski snimatelj, izvršni tehničar albuma, a pisao je i svu muziku osim za nekoliko pjesama – uvodni gitarski pasaž za pjesmu “A šta to čekamo” – pozajmio je od benda The Television ; pjesmu “Hej Dodole” – bazirao je na ideji benda Kula Shaker ; “Udahni mi vreme” – u originalu “Bring Me the Disco King“, David Bowie ; “Pesma o slobodi” – u originalu “Love Sick“, Bob Dylan ; “Ne želim” – ima riff uzet iz pjesme “Love and Happieness“, Al Green ; “Orden časti” – preuzet uvodni riff grupe Pink Panter.
Pjesme sa albuma su, mahom, smirene atmosfere, sporog ritma. Pjesme bržeg ritma su – “Lišće šušti na vetru“, “Hoćeš – nećeš“, “Orden časti” i “Život ne nosi kofere“. Aranžmanska rješenja su koncipirana tako da prate melodijske linije.
O tom albumu, Zoran je izjavio: “Album samim nazivom, generalno i duhovno, opisuje stanje mene kao muzičara, pjevača, tekstopisca, a pogotovu čovjeka koji već uveliko gazi u 5-u deceniju života boreći se sa ličnim prevratima između porodične osobe i umjetnika. Toliko je puno ljepote u životu jednog supruga i muške figure roditelja jednog divnog dječaka, iznad svega ljubavi i porodične topline. Zbog toga nikada neću zažaliti što sam se izopštio sa scene i samotnog života u Beogradu, te sam već davne, 2016. godine, svu svoju energiju i duh pretočio u jedan, za mene, tada totalno novi svijet koji sam upoznao preselivši se u Čačak. Moja ljubav (najljepša žena u mom svijetu), bezgranično mi je pomogla da ne izgubim nit i da duhovno ne ostanem gladan muzike, pa negdje, pored najvećih pošasti ovog vijeka, uspijevamo da oformimo muzičku kućnu (u našem stanu), studijsku produkciju sa dovoljno ozbiljnom opremom i instrumentima, gdje ustvari i započinje sve ono što novi album nosi. To su osjećanja podstaknuta vremenom gdje se vidi kako mjerila vrijednosti i kolektivna empatija apsolutno gube na značaju i ozbiljnosti poštenja i iskrenog odnosa jedinke u društvu, u kojem živimo. Sve sam to pretočio u riječima i tekstovima metričkog oblika, tj. u mojim pjesama. Neke od njih jesu apsolutno muzički – obrade – sa svojevrsnim pečatom, prepoznatljivog Kize Bluze u moru glasova i pjevača današnjice, dok je većina sasvim autorsko-stvaralačkog karaktera i originalnosti. Album je veoma intiman i možda patetično ogoljen, ali iza svega toga stojim veoma čvrsto sa ubjeđenjem da album ima svoju veličinu, težinu i kvalitet, koji je, eto, sasvim spontano nešto sa čime se rađamo, dakle, kao rezultat talenta. To se ne uči. To u sebi imaš ili nemaš.“
Da ne bude sve idealno, pobrinuli su se sami članovi benda. Naime, Kiza Bluza Bend, Kiza Bluza End Bend, Kiza Bluza The Band… samo su neki od naziva pod kojim se od 2013. godine, pa do sada, Zoran Mladenović u formi muzičkog benda eksponirao na regionalnoj muzičkoj sceni. Na moj upit zašto mijenja ime svog benda, Zoran mi je odgovorio – “Samo je dodato The…“. Ne bih da širim ovu priču, no svima koji to isto rade (Kiza Bluza, nažalost, nije usamljen slučaj) poručujem – dodajte svom imenu i prezimenu samo jedno slovo, ugledajte svoje ime u medijima pogrešno napisano i vidite što će se dogoditi, kakav osjećaj će vas obuzeti. Isto tako, nazivi nekih pjesama na samom omotu albuma nisu pisani jednoobrazno. Pjesma “Lati-No” piše se i “Lati No“, primjerice. Umjesto da pažnju posvetim muzici, bavim se…
Obzirom na sve naprijed napisano, ovaj album zaslužuje da ga preslušate. Dobro je odsviran, iskren u svojim porukama, konačnim zvukom i ne tako čest na regionalnoj muzičkoj sceni. Zato… slušalice na uši, klik na ovaj LINK i uživajte što će iz njih doći.
Kiza Bluza The Band – “Kao da ne postojim” – 1. A šta to čekamo ; 2. Hoj Dodole ; 3. Udahni mi vreme ; 4. Lati – No ; 5. Pesma o slobodi ; 6. Lišće šušti na vetru ; 7. Hoćeš – nećeš ; 8. Magla manira ; 9. Ne želim ; 10. Orden časti ; 11. Život ne nosi kofere ; 12. Aplauzi ; 13. Hodam zemljom
Klik na link – KIZA BLUZA BEND – Ponovo mlad (Recenzent: Dragutin Matošević)
Foto – Press – Nenad Radonjić
https://www.facebook.com/profile.php?id=100089865406383 / Kiza The Bluza Band – Full album /
YT – Kiza Bluza The Band – Magla manira
YT – Kiza Bluza The Band – A šta to čekamo
