• Radio show

    MŠ Pučišća, Brač

    Davor Matošević - MySpace

    Kontakt

  • Davor Matošević - YouTube

    ex-YU-singles

    Mixcloud - Radio shows

    Reklamno mjesto 8

    Reklamno mjesto 9

  • Interviews »

    Interview – Zoran Handžija Handžić, bubnjar iz Tuzle

    Interview – Zoran Handžija Handžić, bubnjar iz Tuzle

    Interview – Zoran Handžija Handžić, bubnjar iz Tuzle – Tuzla, 11. februara 2001. godine

    O svojim počecima i o muzičkoj sceni Tuzle:

    Počelo je to još u vrijeme mog pohađanja osnovne škole. U mom razredu su bili moji drugovi sa kojima sam muzicirao. Milan Matić je svirao gitaru. Bio je učenik Viktora Šimunovića i kod njega je učio svirati klasičnu gitaru. Bogomir Boban Đorđević je isto tako bio gitarista i dobar pjevač. Ja sam svirao bubnjeve i pjevao sam. U to vrijeme smo redovno išli na igranke na kojima su svirali Terusi u postavi: Midhat Mido Arnautović je pjevao, Miodrag Bato Kostić, solo gitara, Tomislav Dodo Križan je svirao ritam gitaru, Zoran Paki, bass gitaru, a Mustafa Mufo Hadžiefendić je svirao bubnjeve – sjećam se da je imao komplet bubnjeva Trowa iz DDR-a, sa sedefastim uzorkom. Grupa Terusi je izvodila hitove grupa Monkees (“I’m a Believer“), The Shadows (“Uspon i pad“), Spencer Davis Group (“Somebody Help Me“), The Beach Boys (“Sloop John B“), Bee Gees (“New York Mining Disaster 1941“) itd. Naša grupa, Vokinsi, uvježbavala je isti repertoar koji su svirali i Terusi. Kasnije se Milan Matić preselio u Beograd i svirao je u mnogim tamošnjim grupama – između ostalih i u grupi orguljaša Miodraga Miveta OkrugićaOpus. U to vrijeme djelovala je u Tuzli grupa Dječaci Vijetnama. Članovi su bili – Predrag Kole Kostić, gitara, Smiljan Mrkić, također gitarista, Boban Sijedi Ilić, basista i Faruk Šišić, bubnjar. Mislim da su Dječaci Vijetnama kasnije prerasli u grupu Bravo. Ja sam počeo svirati u grupi Vokinsi u kojoj su još bili – Zlatko Zlaja Bartulović, Mithat Mito Mustačević, Salih Skenderović i još jedan momak koga su svi zvali Doktor – on je svirao gitaru i pjevao je. Poslije toga je formirana Grupa Z. To je već bilo vrijeme kada su se pojavili Deep Purple, grupa Free i slični bendovi. Grupu Z su činili – Zlatko Zlaja Bartulović, gitara, Rade Čarli Pantić, također je svirao gitaru, Zvonko Knežević, bass gitaru, a ja, Zoran, svirao sam bubnjeve. Naše svirke su bile u Gimnaziji i po đačkim domovima. Jedno vrijeme sa nama je pjevao i Zvonimir Čalić Erdeljac. Njegova udarna stvar bila je pjesma grupe Kinks – “Lola“.

    O prelasku u grupu Terusi:

    Grupa Terusi je u jesen 1966. godine svirala u Ulcinju. Sa njima su, kasnije, jeseni 1970. godine, pjevale sestre Belajac (zvane Sestre Be Be) iz Banja Luke. Sreli su me jednog dana Zoran Paki i Savo Martinović i ponudili mi da pjevam u njihovoj grupi. Pristao sam i postao sam član grupe Terusi. Izvodili smo tada velike hitove poput: “All Right Now“, grupe Free, “American Woman“, grupe Guess Who, “Love Like A Man“, grupe Ten Years After, “Down On The Corner” i “Have You Ever Seen The Rain“, grupe Creedence Clearwater Revival, “Pam“, grupe Crazy Elephant itd. Grupu Terusi su, pored mene činili – Bato na gitari, Paki na basu i Savo na bubnjevima. Mi smo svirali u DTV Partizan, a u Studenskom centru počinje svirati grupa Sonor. Grupa Sonor je svirala komercijalnu muziku za razliku od grupe Terusi koja je svirala progresivnu muziku sa dosta improvizacija. Grupu Sonor su činili – Jusuf Juso Šehović, Predrag Kole Kostić, Davorin Dado Hajman i Mustafa Mufo Hadžiefendić. Oni su na svoje svirke privukli skoro svu našu publiku. Uprava DTV Partizana je pokušala ponovo privući publiku organizovavši gostovanja poznatih jugoslovenskih grupa. Za igranke je otvorena velika fiskulturna dvorana u sklopu njihovog objekta. Tu su svirale grupe – Pro Arte iz Sarajeva i Crni biseri iz Beograda, koji su prvi u Tuzlu donijeli liquid light show. Jednog dana su na našu svirku došli članovi grupe Džentlmeni iz Beograda – jedan od braće Jelić i Velibor Boka Bogdanović, bubnjar. Došli su da vrbuju Midraga Batu Kostića, sa  idejom da on svira sa njima. Kasnije su Džentlmeni promijenili ime u YU Grupa i Bato je postao njihov član.

    O radu u Super grupi SCT:

    Po Batinom odlasku, Paki je uspio ugovoriti svirku u Studentskom domu, ali smo morali promijeniti ime u Super grupa SCT (Studentski centar Tuzla). Novi članovi Super grupe SCT (Terusi) postali su: Rade Čarli Pantić, gitarista i Suad Džoni Džonlagić, klavijaturista. Ja sam se zbog studija preselio u Zenicu, a na moje mjesto, vokalnog soliste, dolazi Besim Besko Smajlović. U Zenici sam proveo jednu godinu i vratio sam se u Tuzlu. Savo Martinović se seli u Sarajevo, a ja u Super grupi SCT počinjem svirati bubnjeve. Ubrzo odlazi i Čarli, a zamjenjuje ga Predrag Kole Kostić. Super grupu SCT povremeno pojačava i Zdravko Novak svirajući saksofon i flautu. U toj postavi smo svirali nedjeljne matineje u Hotelu Bristol u Tuzli. Karakteristično za svirke u sali Studenskog centra u Tuzli je da smo mi svirali subotom i nedjeljom, a srijeda je bila rezervisana za gostovanje grupa sa strane. Srijedom je u početku svirala grupa Quo Vadis koju je po povratku iz Londona oformio Đorđe Đoko Gavrić, basista. U nedostatku bubnjara, angažovali su mene. Ja sam tako u tom periodu svirao u dvije grupe. Član grupe Quo Vadis je bio i Damjan Danilo Đorđević, gitarista. Povremeno je sa nama svirao i Enes Bajramović, nakon toga član sarajevske grupe Cod. Kasnije su tu dolazile mnoge druge grupe kao Jutro – grupa Gorana Bregovića, Indexi, Ambasadori dok im je vokalni solista bila Ismeta Dervoz, grupa Kodexi sa Željkom Bebekom i Eduardom Bogeljićem i još mnoge druge. Ubrzo se Super grupa SCT raspada.

    O radu u grupi Smoke and Fire:

    Od članova bivše Grupe Z, pravi se nova grupa, Smoke and Fire, kojoj je na čelu bio Aleksandar Saša Mioković. Prvobitnu i originalnu postavu benda Smoke and Fire činila su gitaristi – Halid Jogunčić Hačko i Nešad Miftarevivc Neško. Neško je kratko svirao u tom bendu. Kasnije, bend nastavlja raditi u postavi – Damjan Danilo Đorđević, solo gitara, Halid Hačko Jogunčić, gitara, Zvonko Knežević, bass gitara i ja za bubnjevima. Odlazimo u Vinkovce, a menadžer nam je bio Želimir Babogredac. On nam je dao ozvučenje i ugovarao je naše nastupe. Kratko vrijeme smo svirali i u adaptiranoj sali stare Gimnazije u Tuzli. Potom prelazimo u Dom Moša Pijade, a nakon nekoliko održanih svirki dobivamo stalni angažman u Domu omladine.

    ****************
    Ovaj Interview originalno je bio objavljen na web portalu muzika.bosia.ba
    ****************

    Interviewer: Dragutin Matošević