SISCIA JAZZ CLUB – Joscho Stephan & Damir Kukuruzović (izvještaj sa nastupa)
Joscho Stephan & Damir Kukuruzović u Siscia Jazz Clubu (10.10.2015.)
piše: Dinko Husadžić Sansky
Da se nekom čudnovatom zgodom mogao izračunati broj tonova koje su odsvirali Damir Kukuruzović i Joscho Stephan na koncertu u Siscia Jazz Clubu te za svaki ton uplatiti 1 kuna, držim da bi problem ne samo grčkog duga bio riješen… šalu na stranu, svojom su glazbenom prezentacijom ova dva magičara manouche gipsy jazza stvorili nemjerljivo duhovno bogatsvo i doživljaj njihova muziciranja teško bi bilo opisati bilo kakvom novčanom jedinicom.
Standardno prepunjen Siscia Jazz Club ugostio je ovaj put Joschu Stephana. Joscho je bajkovito samozatajni gitarist iz Njemačke, iz Mönchengladbacha, rođen 1979. godine i svakako jedan iz najužeg kruga gipsy jazz posvećenika i sljedbenika Djanga Reinhardta. Američki “Guitar Player” već njegov prvi CD proglašava albumom mjeseca, za srpanj 2000. godine, a u svibnju 2004. “Acoustic Guitar Magazine” predstavlja Stephana kao budućnost gipsy glazbe.
On to doista i jeste, i sadašnjost, i budućnost ovog stila, a Damir Kukuruzović ne zaostaje za njim; to je dobitna kombinacija za odličan koncert.
Gostovali su u Sisku svi najznačajniji svjetski gipsy gitaristi i uvijek je to bio praznik glazbe, i uvijek se svirao sličan repertoar… poglavito je tu riječ o Djangovoj baštini, ali i obradi tradicijskih pjesama različitih naroda, poput židovske skladbe “David”, ili tradicijskih “Danube” i “Dark Eyes”… uz sjajne skladbe Reinhardova stila poput “Djangos Tiger”, “Joseph”, “Minor Blues”, “Nuages”, “Minor Swing”, čuli smo sinoć i Ellingtonovu “Take the A Train” te “Smile”, čuvenu skladbu koju je napisao Charlie Chaplin.
Zašto navodim ove naslove? Rekoh, svi ovi veliki glazbenici sviraju sličan repertoar, no svaki daje tomu svoj osobni pečat. Bit nasljedstva gipsy izričaja jeste da se te skladbe na sceni iznova oživljavaju, daje im se novo ruho, postaju svakom izvedbom sve “starije i sve novije”, kako god to izgledalo ovako napisano… postaju bezvremenske i besmrtne.
Naravno da su Damir i Joscho ovoj priči dodali svoju osobnost. Precizno i iznimno brzo Stephanovo sviranje nije lako pratiti. Damir je to s lakoćom činio, doista, mudro i virtuozno je odgovarao na svaki izazov, gotovo je u nekim dijelovima nadmašio majstorije svojega slavnog gosta… gitarske međuigre bile su pozornica jednog glazbenog gipsy “obračuna kod Siscija Jazz Corrala”, naravno, bez mrtvih… ne samo da smo svi ostali živi poslije te silne glazbene “pucnjave” i stotina tonova po minuti koncerta… nego smo izašli iz kluba puno življi, s onim finim nadahnućem i emocijama
zadovoljstva zbog još jednog neprispodobivog glazbenog doživljaja.
Razgovarao sam s Joschom Stephanom nakon koncerta. Nije skrivao oduševljenje ugođajem i sisačkom publikom, prisjetio se svoje ranije suradnje s Damirom, na koncertu u Baškoj i ukazao na njihovo glazbeno pobratimstvo, ali i na razliku doživljaja velikog koncerta spram jazz cluba gdje je manje ljudi, ali su nekako bolje povezani u glazbenom užitku, osobito što sisački jazz club fino odražava duh Djangove glazbe. Kao i na Kukuruzovića, tako je i na njega presudni upliv imala glazba tog velikog Roma. Spomenuo je desetak najznačajnijih svjetskih gitarista ovog stila od kojih su Angelo Debarre, Robin Nolan, Wawau Adler, Raphael Fays i Yorgui Loeffler već poznati sisačkoj publici.
Ako u ovih desetak računamo i samog Stephana jer i on tu doista pripada, ispada da je 6 od 10 najjačih na ovom glazbenom području ovdje sviralo s Damirom Kukuruzovićem. Daje li mi to za pravo napisati da je naš Damir upravo sedmi veličanstveni?!
Valja spomenuti pratnju bez koje ove priče ne bi niti bilo – Bruno Urlić na violini, Ivo Sanković na basu i Goran Grgurač na gitari. Bili su dostojni i hvale vrijedni glazbenici na sceni. Djangov se brk smješka negdje odozgo, misli si… ostavio sam veliki Trag!
www.joscho-stephan.de/en / www.facebook.com/siscia.klub
YouTube – Joscho Stephan – Djangos Tiger
Autor priloga:
Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska
