PIJANO BAR svira Valungare – Uživo kod Vidre / Izdavač: Spona Digital, 2016.
Piše: Dinko Husadžić Sansky
Znate onaj fini osjećaj kad godinama pišete o glazbi, o više ili manje poznatim glazbenicima ili bandovima, a onda u vaš osobni glazbeni svemir “uleti” zanimljiv glazbeni asteroid gotovo nošen na imaginaciji exuperyjevskoj i nenametljivom pustopašnošću osvoji i osvježi glazbeni prostor.
Upravo poput Malog Princa, ovaj zagrebački band pomalo naivno susreće naš svakodnevni društveni, politički, moralni i kulturni prostor, možda začudno pokušavajući skrenuti pozornost angažiranim tekstovima, no uglavnom s druge strane zvučnika su vrlo samodopadni, samodostatni i neprispodobivo zadrigli likovi kojima niti nekadašnja štulićevska buntovnost nije mogla nauditi, a kako bi fini cinični sarkazam Pijano Bara kad je danas cajkaška poetika prečesto paradigma.
Sve to nije razlog da ne zabilježimo ovaj doista zgodan i svake hvale vrijedan pokušaj koji nije incident već se zasigurno pretvara u prepoznatljivu poetiku, vremenu u kojem živimo unatoč i usprkos.
Svoj prvi nosač zvuka Pijano Bar naslovljava “Pijano Bar svira Valungare – Uživo kod Vidre” a riječ je o nečemu što bismo nazvali homage za dva desetljeća postojanja banda Valungari, a kojeg su Pijano Bar legitimni baštinici.
Na albumu je deset pjesama snimljenih početkom 2016. kod Hrvoja Prskala – Vidre, u studiju ZGzvuk. Marko Kova Kovačić, kao spiritus movens sastava, stilski se poigrava sa šansonom i pop glazbom, doskočicom, zezalicom… pjevačica Iva First s osobitim osjećajem interpretira pjesme, nije loše niti Markovo pjevanje. Sve se to pretvara u jedan stil koji bi mogao imati tradiciju od pariške montmartreovske scene prošlog stoljeća, preko mudrih studentskih Saint-Germain-des-Prés razgovora, revolucionarnih i anagažiranih (ali nažalost, kako već rekoh, ljudi su uglavnom “u svojim mislima“…), do fine zagrebačke zabavne pjesme s jednom nogom duboko u šansoni, a drugom u modernom i samosvjesnom. Pri tomu maloprinčevska “naivnost” više je kompliment, ma koliko riječi tekstova bolno stvarno pogađale bit.
Ističem vrlo angažirane skladbe “Akcija” i “Zemljo“, uz razigrane “Antuntun” i “Partner“. Svakako valja istaknuti da je riječ o kvalitetnim glazbenicima, nema tu nekih sviračkih zamjerki, Marko First je jako uvjerljiv na violini, ritam sekcija, bubnjar Siniša Krstekanić Sinke i basist Kristijan Gregurić Grga, više nego upečatljiva, s onim finim grooveom koji neprekidno vuče na ples ili bar cupkanje nogom; harmonikaš Andrija Lazo komotno bi mogao biti glazbena atrakcija u pariškim barovima na Place du Tertre, Marko Kova Kovačić je dobar gitarist i pjevač, a najfiniji začin cijeloj priči daje razigrana i inteligentna pjevačica Iva First.
Dobro je za pjesme da ne idu odmah u uho, albumu valja dati šansu i nakon nekoliko preslušavanja ide lagana zaraza, a onda jednostavno skladbe ulaze pod kožu, osobito neki refreni, često skakutavi aranžmani, glazbene igrice i kontra-igrice…riječ kontra-igrice… riječ je o dobroj glazbi.
www.facebook.com/Pijano-Bar-873324659439500
YouTube – Pijano Bar svira Valungare – Uživo kod Vidre (Cijeli album) – Foto priča by Mario Kociper
.
. .
. . .
Piše:
Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska
. . .
. .
.
