DISKURZ – Puls / Dallas, 2014 / Hrvatska
Veliko djelo ogromne rock poetike s moćnom snagom obespravljene generacije 21. stoljeća – ‘samo i jedino me zvuk razumije‘!
Diskurz je kompletno promijenio postavu nakon neuspješnog, ali odličnog prethodnika, “Nova stvarnost” (2011), pa je od originalnih članova ostao samo pjevač i gitarist, Bojan Bajić. Već godinama nisu klasičan punk bend rapidno napredujući stilski i žanrovski u tvrđe i sofisticiranije izraze, a s ovim trećim albumom su zagrebali i suvremeni alternativni rock 21. stoljeća.
Novu postavu čine basist Damir Humić, član metalcore benda Risen To Reclaim, te bubnjar Andro Manzoni iz Zli Man koji zajedno s drugim, najnovijim gitaristom Dinom Grgurićem svira i u bendu Šoder. U nekim okvirima londonske, mančesterske, kanadske, njujorške ili L.A. scene, ovo bi u ovome trenutku bila gradska supergrupa popraćena naslovnicama NME-a ili The Rolling Stonea, no ovako kako jeste, ostaje samo bend koji se žustro bori za svoje mjesto pod hrvatskim suncem. Paralelno s onim temeljnim uzorom, Sex Pistols, Diskurz u toj poveznici postaje bend nalik Lydonovom Public Image Ltd. koji je tokom tridesetopetogodišnje karijere promijenio desetke svirača, dakako s posve drugačijim zvučnim parametrima. Teško je i benigno samo na temelju tri albuma podvlačiti neke relevantne zaključke jer niti sam bend ne zna u kome smjeru će se dalje razvijati i koji će mu biti naredni korak, no činjenica jest da su Diskurz ponovno ovdje, konkretnije, Bojan kao ubjedljivi lider benda bez obzira na feedback, ostvarili svoj novi ‘tour de force’.
Album preplavljen mračnim ugođajem tvrdog rocka na granicama post-grungea, stonera, doom-rocka, pa i gothica, glama, te post-punka u umjerenim tempovima prošaran povremenim defilejima synthova i neizbježnim moćnim riffovima budi mnoge asocijacije na daleku prošlost i vrlo blisku sadašnjost. Mada momci vjerojatno nikad nisu slušali, recimo, Viva Glorio, Jewy Sabatay ili nekad fantastičan Infra-Red iz Bosanskog Novog, njihove glazbene, pa i lirske konture su vrlo bliske. Od ova navedena tri benda najviše su postigli pančevački Jewy Sabatay koji su tokom prošle decenije slovili najboljim srpskim alternativnim rock bendom, a kako mi Hrvati jako lijepo umijemo izigrati svoje nadarene rockere, Viva Glorio su unatoč učešću Andy Gilla (Gang Of Four), nezasluženo potcijenjeni mada su po mom mišljenju napravili najbolji hrvatski album prve dekade 21. stoljeća.
Ok. To su ukusi, a ja bih rekao i nesklad u nerazumijevanju predstavljene materije. Diskurz su i bez nekakvog određenog predznanja napravili strastven i ozbiljan album, muziku koja ih nosi u zanosu čudnovato sročenog nihilističkog optimizma kada i izgubljena prilika ukazuje svoje šanse za revalorizaciju nenadoknadive štete učinjene društvenim, individualnim ili emotivnim posrtanjima. Njihove pjesme su fokusirane na životni stav mladog čovjeka obespravljenog u ovom neoliberalističkom sistemu; muče se protumačiti ga, on se osjeća neugodno i nepoželjno, želi taj cijeli sustav prikazati s dozom nevezane interakcije kao da ga se to uopće ne tiče, da pripada nekom drugom svijetu, želi se civilizirati i socijalizirati na svoj način i prikazuje se kao otuđen element koji traži druge izlaze. Posebne, drugačije, drastičnije. Alternativne.
Stoga, izraz Bojana Bajića i Damira Humića, koji su većinom zajedno pisali tekstove nije nikakav stereotip hrvatske rock scene. Duboko je uronjen u problematiku emocija vezanih uz socio-politička pitanja mada se u niti jednom momentu ne upire banalno i direktno u njih. Sagledavaju se s artističko-filozofskih stajališta i svjetonazora punkera-rockera kad primjerice odlična industrial-rock skladba “Šut” donese poantu ‘nogom u dupe je korak naprijed‘ (tekst A. Jurkas), u “Hodaj” odriješito prelaze preko kurentnih problema ‘i bez imalo straha neka padaju glave / preko živih i mrtvih, sve dalje i dalje’, te recmo ne bježe od vlastitih problema i sudbina očekujući teško breme: ‘ogromni kamen visi u zraku kao nakovanj / on pada, ja ne bježim, ja ga čekam, ja ga dozivam / duboki ponor vuće me k sebi, ispod mojih nogu on se rastvara / smijem se dok upadam…‘ (“Lov”). Također se osvrću i na apokaliptične slike (turobna i mračna laganica “Sutra”), a kompletan opus sabijaju u uvodnoj naslovnoj “Puls” koja aludira da jedino što postoji jest besplatan zrak kojeg još možemo udisati gajeći nadu da je ‘u mislima sve ono što preostaje – ajmo sad u zajedne ove divne godine / ne daj se, otvori oči te – ti si ono što osjećaš‘.
Oni su na svoj način interpretirali ‘puls’ nacije. ‘Bilo’ izgubljene mladosti u prokletom društvu koje ne haje više za nikakve heroje i podvige, u okorijeloj sredini gdje glasne riječi sagorijevaju pred obiljem zlodjela vladajuće elite ne mareći za kapitalna ostvarenja njezine budućnosti. Zato i kažu u “Riff” ‘samo i jedino zvuk me razumije‘.
Upravo ovakvo namjerno mimoilaženje direktnih referenci rezultira sadržajno sofisticiranim i metaforičkim materijalom koji razvezuje mnoštvo aludiranja na individualnu percepciju slušatelja. Jasno je da neki neuki bedak neće obraćati mnogo pažnje lirici jer je uglavnom neće shvatiti premda ovdje nisu šarene kaleidoskopske floskule o velikim stvarima i gorućim problemima s kojima bi se mogli poistovjetiti, niti znani citati kakvima obiluje naša rock estrada kad su socio-političke i društvene prilike u igri, a niti nema nikakvih erotskih, seksističkih, šovinističkih ili bilo kakvih sličnih zajedljivih pikanterija s kojima mnogi bendovi pecaju svoju potencijalnu publiku. Diskurz su podigli još jednu stepenicu višlje i otišli dalje u sazrijevanju dokazujući da su prije svega umjetnici-anarhisti, neskloni bilo kakvom režimu, da su sputani životnim tegobama i usredotočeni prije svega na emocije i unutrašnjost ljudskog bića kojeg sa svih strana napadaju sive eminencije.
“Puls” je evidentna žila kucavica današnje Hrvatske u 21. stoljeću nakon ulaska u EU. Prikazuje nezadovoljnu masu koja još uvijek ne umije protumačiti u što se to uplela, ali osjeća da nešto drastično ne valja u trenutku kada može dati sve od sebe i postići najbolje rezultate u životu. Dokument je to kojeg će se secirati i analizirati sociološki, kulturološki i povijesno u kontekstu zadanog vremena. Možda tek za desetak-dvadesetak ili više godina, nije važno. Ali je pokazatelj gorčine mladih ljudi kojima je moral na visokom nivou da i u ovako očajno lošoj situaciji umiju izvući pozitivne duhovne vrednote na vidjelo.
Vanvremenski sjaj u bezperspektivnosti društvenog očaja.
Naslovi: 1. Puls ; 2. Riff ; 3. Sve odjednom ; 4. Hodaj ; 5. Nema te ; 6. Sutra ; 7. Lov ; 8. Slobodan pad ; 9. Šut ; 10. Besmrtna
Ocjena (1-10): 10
Web: http://diskurz.com
Diskografija: U protivnom (2009) / Nova stvarnost (2011) / Puls (2014)
YouTube – Diskurz – Puls
Recenzent:
Vladimir Horvat – Horvi
Zagreb, Hrvatska
djhorvi@net.hr
