DAMJANS – Gerbaz Giipuja / Menart, Zagreb, 2014. / CD / ethno jazz / Hrvatska
piše: Dinko Husadžić Sansky
Na početku treba reći – ovaj album će vas na prva slušanja zbuniti, možebitno i odbiti… prevelik je iskorak koji su Damjans napravili, a posebnost zvuka traži slušateljski angažman, osobito za nas koji nismo iz kraja čiju glazbu ovi glazbenici utjelovljuju… stvarajući je svevremenskom i poticajnom i za glazbena istraživanja i kao dokument vremena, i kao glazbeni ugođaj jedne regije. Ali, kad si date malo truda i koncentracije, preslušate album pet ili šest puta, fino zavaljeni u naslonjač, s čašom dobra istarskog vina u ruci… vjerujte da će vam Damjansi uzvratiti otkrićem jednog osobitog glazbenog svijeta.
Istarska je glazbena ljestvica po mnogo čemu osebujna. Muzika je to Istre i Kvarnera, bilježi je još Ivan Matetić Ronjgov, a kontrabasist Damjan Grbac u njoj pronalazi trajnu umjetničku inspiraciju, stvarajući ne samo dva dobra albuma (prvi, “Giipuja” i ovaj, drugi, “Gerbaz Giipuja”), već i postajući tako dio hrvatske kulturne baštine.
Prvim albumom Grbac obrađuje znamenite narodne skladbe Istre i Kvarnera, ovim albuma ide naprijed, stvarajući autorske skladbe (osim tradicijske “Pridoh pod Verbnik grad”), a to je već značajna stvar. Dakako, i dalje je inspiracija u zadanom izričaju istarske ljestvice.
Damjan u jednom razgovoru naglašava: “Imao sam potrebu izraziti se kao autor. Album je nastao na bazi raznih novih, meni originalnih načina shvaćanja glazbe i aranžmana. Motiv je i dalje ostao isti – istarska ljestvica – međutim, vodio sam se raznim ugođajima i osjećajima koji su karakteristični za ovaj kraj i mene osobno.“
Čini se da je upravo specifičnost ljestvice i izostanak akorda, utvrđenog tempa i zadanog ritma ona stvar koja je silno važna za poveznicu s jazzom, to je dobitna karta kojom Grbac zna povući pravi potez, otvarajući nove zvukovne mogućnosti iz te simbioze, s jedne strane narodnog, autohtonog, tradicijskog i s druge strane jazzističkog, modernog, pustopašno razigranog glazbenog shvaćanja. Tu je i spoj tradicijskih i modernijih glazbala, i sve to s Damjanovim aranžmanima daje vrlo specifičan ugođaj ovog albuma. Nije li to upravo sjajna stvar, ugodno s korisnim, jazz je takav!
Valja istaknuti izniman doprinos Andreasa Marinella (sopran sax, tenor sax), Marka Firsta (sopela, violina, ocarina) i Tončija Grabušića, legendarnog kvarnerskog bubnjara. Bez ovih ljudi, Damjanov projekt ne bi imao onu finu dozu začina i točke na i koju mogu dati samo ovako jaki glazbenici, tim prije što se Marinello i nije baš ranije susretao s ovakvom glazbom.
Ostaje trajna vrijednost autorskog i umjetničkog oživljavanja autentične glazbene tradicije, na jedan način slično kako to u kajkavskoj tradiciji radi npr. pjesnik Josip Plaščar koji oživljava, gotovo krležijansko / kerempuhovski, stari kajkavski pjesnički izričaj… Damjan Grbac je sa svojim glazbenim prijateljima jamac opstanka starog glazbenog izričaja Istre i Kvarnera, a spoj s jazzom samo je jamstvo više.
Nakladnik, Menart, mudro radi – ovakve albume treba objavljivati, jer, kako kaže Grbac: “Nikada nije dovoljno ponavljati da je tradicionalna glazba Istre i Primorja, tj. istarska ljestvica, zaštićena od UNESCO-a, možda nešto najoriginalnije i najbolje što baštinim…”
Na kraju bih dodao, ovim albumima ona postaje dio jedne puno šire baštine, nadilazeći regionalne granice.
damjangrbac.com / www.facebook.com/damjanss
YouTube – Damjans – Griz Gros
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska