BIJELO DUGME – Bitanga i princeza / Croatia Records, 2024 (reizdanje) / LP, Digital / rock / Bosna i Hercegovina
Bijelo dugme je jedna od najpoznatijih rock grupa bivše Jugoslavije. Osnovana je u Sarajevu, 1974. godine. Iako mladi, članovi grupe već su bili iskusni muzičari. Grupa aktivno djeluje od 1974. do 1989. godine i u tom vremenu objavljuje petnaestak albuma, nekoliko kompilacija i mnoge male gramofonske ploče (single ili extended play izdanja). Početkom 2005. godine najavili su ponovno okupljanje Bijelog dugmeta i održali su svega tri povratnička koncerta, u Sarajevu, u Zagrebu i u Beogradu. Nastupili su pred više od 200,000 gledatelja. Grupa se, u tom sastavu, poslije toga više nikada nije okupila. Grupa Bijelo dugme, nakon duže pauze, djeluje i sada u nekoj novoj postavi.
Specijalno obljetničko reizdanje albuma “Bitanga i princeza“, rađeno je u Abbey Road Studios by Sean Magee, uz 440-gramski tip-on fold omot. Pjesme su dorađene s originalnih 24-kanalnih magnetofonskih vrpci. Korišten je 180-gram vinil, a uz album dođe i download code WAV verzije albuma.
Diskografija grupe Bijelo dugme –
Studijski albumi – Kad bi’ bio bijelo dugme (Jugoton, 1974.) ; Šta bi dao da si na mom mjestu (Jugoton, 1975.) ; Eto! Baš hoću! (Jugoton, 1976.) ; Bitanga i princeza (Jugoton, 1979.) ; Doživjeti stotu (Jugoton, 1980.) ; …a milicija trenira strogoću! (i druge pjesmice za djecu) (Jugoton, 1983.) ; Uspavanka za Radmilu M. (Jugoton, 1983.) ; Bijelo dugme (Diskoton, 1984.) ; Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo (Diskoton, 1986.) ; Ćiribiribela (Diskoton, 1988.)
Albumi uživo – Koncert kod Hajdučke česme (Jugoton, 1977.) ; 5. april ’81. (Jugoton, 1981.) ; Mramor, kamen i željezo (Diskoton, 1987.) ; Turneja 2005 (2005.)
Kompilacije – Singl ploče, 1974-1975 (Jugoton, 1982.) ; Singl ploče, 1976-1980 (Jugoton, 1982.) ; Iz sve snage (Jugoton, 1975. ; Croatia Records, 1995.) ; Velike rock balade (Jugoton, 1984.) ; Nakon svih ovih godina (Diskoton, 1990.) ; Ima neka tajna veza (PGP RTB / Komuna, 1994.) ; Rock & Roll: Najveći hitovi ’74-’88 (Croatia Records, 1994.) ; Balade (Hi-Fi centar, 1998.) ; Turneja 2005 – Sarajevo Zagreb Beograd (Music Star Production, Kamarad, 2005.) ; Prvih 6 studijskih albuma (Croatia Records, 2005.) ; The Ultimate Collection (Croatia Records, 2007.) ; Original Album Collection (Croatia Records, 2013.) ; Bijelo dugme – Box set deluxe (Croatia Records, 2014.)
Članovi grupe Bijelo dugme u vrijeme izdavanja albuma “Bitanga i princeza” bili su – Željko Bebek (vokal) ; Goran Bregović (gitare) ; Vlado Pravdić (Hammond orgulje) ; Zoran Redžić (bass gitara) ; Điđi Jankelić (bubnjevi) – uz saradnike – Maja Odžaklijevska (prateći vokali) ; Slobodan Marković (sintisajzer) ; Ranko Rihtman i Vojkan Borisavljević (aranžmani za filharmoniju)
Članovi grupe Bijelo dugme tokom njenog djelovanja bili su –
Vokali – Željko Bebek (vokal, bass gitara, 1974. – 1984.) ; Mladen Vojičić Tifa (vokal, 1984. – 1985.) ; Alen Islamović (vokal, 1985. – 1989.)
Gitaristi – Goran Bregović (gitara, 1974. – 1989.) ; Sanin Karić (bass gitara, 1977.) ; Ljubiša Racić (bass gitara, 1975. – 1977.) ; Mustafa Kurtalić (bass gitara, 1975.) ; Zoran Redžić (bass gitara, 1974. – 1975., 1977. – 1989.)
Klavijaturisti – Vlado Pravdić (klavijature, 1974. – 1976., 1978. – 1987.) ; Lazar Ristovski Laza (klavijature, 1976. – 1978., 1985. – 1989.)
Bubnjari – Goran Ipe Ivandić (bubnjevi, 1974. – 1976., 1977. – 1978., 1982. – 1989.) ; Điđi Jankelić (bubnjevi, 1978. – 1982.) ; Milić Vukašinović (bubnjevi, 1976.)
“Bitanga i princeza” četvrti je studijski album sarajevske rock grupe Bijelo dugme. Album je iz 1979. godine. Izdavač je zagrebačka diskografska kuća Jugoton. Bio je to prvi album grupe Bijelo dugme na kojem je Điđi Jankelić svirao na bubnjevima i posljednji album ove grupe orijentiran na hard rock muziku prije njihovog prelaska na novi val, sljedeće godine.
Godine 1998., album “Bitanga i princeza” našao se na 10. mjestu Top liste 100 najvećih jugoslavenskih rock i pop albuma u knjizi “YU 100: Najbolji albumi jugoslovenske rock i pop muzike“. Godine 2015., album je bio 15. na listi 100 Najvećih jugoslavenskih albuma prema hrvatskom izdanju muzičkog časopisa The Rolling Stone.
Bubnjar Goran Ipe Ivandić i klavijaturista Laza Ristovski, napustili su ovu grupu 1978. godine, nakon objavljivanja njihovog zajedničkog muzičkog projekta “Stižemo“. Grupi Bijelo dugme pridružio se klavijaturista Vlado Pravdić, koji ih je napustio 1976., zbog služenja obaveznog vojnog roka. Ipe Ivandić je zamijenjen Điđijem Jankelićem, koji je prethodno svirao na solo albumu pjevača Željka Bebeka “Skoro da smo isti“. Grupa Bijelo dugme svoj novi album je započela pripremati tokom 1978. godine u Niškoj Banji, dok je vođa Bijelog dugmeta Goran Bregović još služio vojni rok u Nišu, ali
su se definitivno ponovo okupili u Sarajevu.
Prvobitno, Jugoton je zakazao snimanje u londonskom AIR Studios (u kojem su snimljena njihova prethodna dva studijska albuma) za kraj novembra, da bi ploča bila objavljena prije novogodišnjih praznika. Međutim, nakon što je postalo jasno da ova muzička grupa neće moći snimati u novembru, a novi raspored u studijima AIR ne može se napraviti. Snimanja je preseljeno u Beograd. Album je snimljen tokom januara 1979. u studiju PGP RTB u Beogradu, a mastering je obavljen u Abbey Road Studios u Londonu. Album je, kao i njihova prethodna dva studijska albuma, producirao Neil Harrison. Album nije sadržavao zaštitni znak grupe pod folk utjecajem hard rock zvuka, jer nije sadržavao gotovo nikakve elemente narodne muzike, dok su u baladama “Kad zaboraviš juli” i “Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš” nastupio i simfonijski orkestar.
Stvaranje albuma pratila je cenzura – originalnu naslovnicu, koju je dizajnirao stari saradnik Bijelog dugmeta, Dragan S. Stefanović, na kojoj je prikazana ženska noga koja udara muške genitalne dijelove – odbili su urednici Izdavačke kuće Jugoton kao “vulgarnu” kreaciju. Stefanović je tada dizajnirao potpuno bijelu naslovnicu albuma, ali urednici Jugotona odbili su i nju s obrazloženjem da će zahtijevati da album bude jeftiniji. Album je završio sa naslovnicom koju je dizajnirao Jugotonov dizajner Ivan Ivezić. Album je objavljen 16. marta 1979. godine. (Wikipedia)
Bijelo dugme – “Bitanga i princeza” –
A strana – 1. Bitanga i princeza ; 2. Ala je glupo zaboravit’ njen broj ; 3. Ipak, poželim neko pismo ; 4. Kad zaboraviš juli
B strana – 1. Na zadnjem sjedištu moga auta ; 2. A koliko si ih imala do sad ; 3. Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
Klik na link –
BIJELO DUGME – Ko ne poludi, taj nije normalan! (Recenzent: Dragutin Matošević)
BIJELO DUGME – Box set deluxe (Promo tekst)
Foto – Dragutin Matošević
https://www.facebook.com/bijelodugme50official /
YT – Bijelo dugme – Bitanga i princeza
YT – Bijelo dugme – Ipak poželim neko pismo
