TRILOK GURTU – Potrebna je vjera da bi se duh oslobodio (Interview)
Trilok Gurtu, indijski udaraljkaš koji će 7. prosinca 2018. godine nastupiti na Jazz.hr-u
Slavni indijski svirač table i udaraljkaš Trilok Gurtu 7. prosinca 2018. godine nastupiti će na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u sklopu sezone Jazz.hr u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja. Trilok Gurtu je odrasatao u glazbenoj obitelji. Djed je bio muzikolog i cijenjeni sitarist, majka glasovita pjevačica klasične glazbe stila zvanog thumri, a starija braća udaraljkaši. Kao petogodišnjak počeo je učiti klasičnu glazbu svirajući tablu i upoznajući se s indijskom glazbenom tradicijom. Fasciniran jazzom, soulom, rockom i tradicijskim glazbama raznih naroda, počeo je učiti i sviranje drugih udaraljki. Sredinom 1970-ih djelovao je u Europi i Americi surađujući s poznatim jazzistima poput Dona Cherryja, Charliea Marijana, Barrea Phillipsa i Karla Bergera. Tijekom karijere svirao je i s drugim poznatim glazbenicima raznih žanrova: Johnom McLaughlinom, Johnom Abercrombiem, Archiem Sheppom, Bobom Dylanom, Ericom Claptonom, Cesariom Evorom, Katiom i Marielle Lebeque i skupinom Oregon. Kao vođa skupine snimio je niz albuma na kojima su svirali slavni glazbenici poput Joea Zawinula, Ralpha Townera, Pata Methenyja i Salifa Keite. Svestran je udaraljkaš koji uspješno spaja indijske ritmove sa swingom jazza, žestinom rocka i glazbom raznih kultura poput afričke, brazilske, indonezijske, japanske ili kineske. Vodi vlastiti sastav ili nastupa solo svirajući tzv. floor kit koji sadrži činele, tablu, hi-hats, snare, tomove, konge, gong, kravlja zvona, i druge udaraljke, a rabi i vodu u koju stavlja rezonantna glazbala dobivajući egzotične zvučne efekte. U svojoj glazbi objedinjuje iskustva što ih je stjecao slušajući stilski različitu glazbu, posebice onu koju povezujemo s afroameričkom glazbenom tradicijom. Kritičari uglednog časopisa Down Beat godinama su ga proglašavali najboljim udaraljkašem, a isto priznanje dodijelio mu je i časopis Drum Magazine. U Zagrebu će nastupiti uz trio talijanskog multiinstrumentalista Enza Favate.
Zašto volite svirati s Enzom Favatom?
Enzo je duboko uronjen u jazz, ali i world music i dobro zna o čemu se radi. Također, dobro je upoznat s mojim stvaralaštvom. Zajedno smo nastupili na Sardiniji. To je dobra suradnja. Glazba na ovom koncertu neće biti straight ahead, bit će bliža world musicu. Enzo će svirati neka autentična glazbala sa Sardinije, kao što su tradicijske flaute. Dakle, bit će drukčije.
Koje će udaraljke biti zastupljene u vašem setu?
Svirat ću svoj uobičajeni set bubnjeva, pjevat ću, svirati neka druga glazbala. Dobro je što će taj koncert biti u koncertnoj dvorani, a ne u klubu. Naime, ja nisam klupki glazbenik. Za mene, glazba je nešto potpuno duhovno, ali tako ja gledam na glazbu, a svatko ima pravo raditi što god želi. To ne mora značiti da sam u pravu, ili krivu. To sam ja.
Potpuno posvećenje – Zašto je duhovnost važna u glazbi?
Svatko sam odlučuje na koji će način pristupiti stvaralaštvu. Duhovnost sama po sebi nije dovoljna. Potrebno je tako živjeti. To sam spoznao još u Indiji. Zahvalan sam svojem duhovnom učitelju Ranjitu Maharaju koji se izdignuo iznad glazbe i ljudskosti. Slijedim njegov nauk, želim se posvetiti samo tome. Nije me briga što drugi rade. Znam što želim i na dobrom sam putu da to ostvarim.
Što je najmudrije od svega što vam je rekao?
Uvijek mi je govorio mudrosti. Savjetovao mi je da doznam tko sam doista, zašto sam ovdje, kao i da budem svoj, da je Bog u meni. Ne treba tražiti ništa izvan sebe. Kad spoznaš te istine, osjećat ćeš se zadovoljnim. Sretan sam što sam primio to znanje. Oduvijek sam to znao, ali dugo to nisam uspio osvijestiti. Bilo je pohranjeno u podsvijesti. To mi je vrednije od osvajanja neke nagrade. Na kraju svi ćemo otići s ovoga svijeta. Tijelo će nestati. Što ćemo odnijeti sa sobom? Ništa. Što će mi značiti kad budeš govorio o meni, a mene više neće biti. Nadam se da će ostati lijepa sjećanja. To su zapravo vrlo jednostavne teme. Bavljenje glazbom zahtijeva potpuno posvećenje. Tako je sa svime što radimo, ne samo s glazbom. Potrebna je vjera kako bi se duh oslobodio. Ne pojednostavljujem to, primjerice kao potrebu da netko postane vegetarijanac ili nevegetarijanac, da ide ili ne ide u crkvu. Ne! Ponašam se na taj način i to mi pomaže da sviram i skladam glazbu. Ne trebamo nikoga zlostavljati da bismo dosegli višu razinu vlastitog postojanja. To, pak, nema nikakve veze s time koliko si uspješan, koliko znaš. To je poput iznimno duboke meditacije. U redu, ljudi to vole, danas je to postao uspješan posao, ali prije to nije bio posao. Tada je Bach svirao za kralja, a ovaj mu je za to platio, pa se to proširilo kako bi imao dobar život i tako je glazba postala posao. Ali, zapravo, glazba nije posao! Uništili smo sve vezano uz glazbu i svemu nadjenuli nazive. Ti nazivi nisu dobri. Glazba je raznolika. Što se tiče mene, moja glazba zvuči kao da je moja, ali zapravo nije tako. Drukčije je nego što mislimo. Glazbu ne možemo analizirati. Možemo analizirati samo note, ali ne i glazbu.
Puno različitih boja – Može li glazba imati iscjeliteljske moći?
Može. Smiruje ljude. Kad sviraš ili slušaš glazbu zaboraviš na sve drugo, kao kad spavaš. Ne možeš zaspati kad grozničavo razmišljaš. Fantastično je uspije li ti ne razmišljati o ničemu. No kad počnete grozničavo razmišljati, primjerice, gdje ste ostavili svoje ključeve… Glazba ima iscjeliteljsku moć za svakoga ponaosob.
No, glazba može biti svrhovita i kao takva može se koristiti za ozdravljenje ljudi.
U Indiji je tako od davnina. Nije to ništa novo.
Što je najvažnije?
Glazba! Najvažnije je, ali za mnoge i najteže, osloboditi se ega tijekom svirke.
Koje ste glazbalo svirali na početku.
Na prijedlog oca počeo sam svirati tablu i to u pratnji. Sviranje u pratnji također može biti umjetnost. U Indiji glazbenike koji sviraju u pratnji smatramo vrhunskim umjetnicima. Za mene je bilo jednostavno svirati s jazz glazbenicima jer sam bio sjajno glazbeno potkovan. Naime, improvizacija u Indiji ima dugačku povijest. Većina ljudi ne zna ništa o indijskoj glazbi. Ta je glazba stara dvije tisuće godina. To je znanost. Sve su skale u toj glazbi znanost. U indijskoj glazbi otpada osamdeset i pet do devedeset posto na improvizaciju. Ostatak je napisan. Mi učimo kako improvizirati.
Zašto, dok u indijskoj glazbi umjetnici koji izvode klasičnu glazbu još uvijek improviziraju, u zapadnjačkoj klasičnoj glazbi – primjerice Bach je improvizirao – umjetnici sviraju Bacha onako kako je zapisano?
Zato jer bi im to bilo prekomplicirano. Tako rade zato što je to lakši način. Oni to ne žele jer sasvim dobro zarađuju svirajući nečiju glazbu. Oni ju interpretiraju a ne tumače. Demonstriraju dobru tehniku i zarađuju velik novac. Glenn Gould je jako dobro svirao tu glazbu. Uvijek je swingao. Njegove su izvedbe uvijek bile bolje od izvornih. Vrlo je malo takvih glazbenika.
Kad se govori o indijskoj glazbi svi spominju sitar i druga žičana glazbala, ali kakva je uloga table?
Jako je važna. Kad govorimo o tabli na prvom je mjestu jezik, a taj je jezik razvijen u Indiji. Dolazi s juga Indije. Ona objedinje puno različitih boja. Ima tako bogat zvuk. Sviranje table je gotovo kao sviranje glasovira. Treba puno vježbati, ali pruža neovisnost. No, najvažniji je jezik iz kojeg nastaju skladbe i cjelokupno znanje. Za glazbu imamo osmišljen jezik koji nam omogućuje da s lakoćom komuniciramo.
Isprazniti um – Kako učite taj jezik? Naime u Indiji taj proces učenja traje jako dugo, dok na zapadu svi žele svršiti školovaje u samo nekoliko godina.
To je zato što je drukčiji sistem obrazovanja. Uspjeh je najveći otrov za glazbu. Moja majka nije marila za uspjeh. Izvodila je glazbu s duhovnog stanovišta. O tome sam govorio. A kad govorimo o duhovnosti ljude obuzme strah ili su u nedomici, ne razumiju o čemu se radi. Spomente li gurua odmah pomisle na neku sektu, ali nije tako.
Kako ste zadovoljni percepcijom vašeg stvaralaštva u javnosti?
Radim na puno projekata, ali danas je marketing važniji od projekata. Marketing i sve oko njega, važniji su od glazbe. To je tužno. Sve je podređeno tome. Svi su zaboravili na glazbu. Svi od glazbe žele napraviti posao i steći veliku popularnost. Zato umjetnost pati. Puno se toga događa zbog neukosti. Mediokriteti su zavladali današnjom glazbom. Glazbena industrija leži na krivim postavkama. Ti ljudi rade što god žele. Želio sam se isključiti iz toga, ali ljudi mi stalno govore da ne smijem stati. No, umoran sam od svega. Želim svirati samo s onima s kojima obožavam svirati i to je to. Ostali nek’ idu dovraga! Nek’ glazbena industrija ide dovraga! Ionako već ide dovraga!
Aha, želite svirati samo s onima s kojima obožavate svirati – zato često svirate solo, ha ha ha ha ha.
Ha ha ha ha, solo, ha ha ha… baš tako, ha ha ha, upravo tako. U potpunosti si u pravu. Osim toga, uvijek mogu svirati sa svojim prijateljima: Janom Garbarekom ili Paolom Fresuom ili Enricom Ravom. Razvijam nove zamisli. Sve polazi od sposobnosti dobrog sviranja u pratnji. Ako si dobar u pratnji, bit ćeš i dobar solist. Ako ne sviraš dobro pratnju, nećeš moći dobro graditi solo.
Da bi se usudio nastupati solo, što je vrlo opasno, moraš imati ogromno znanje i iskustvo, ali i veliku kretivnost.
O tome govorim. Moraš isprazniti um i uživati u tome što radiš. No, to je uvijek nešto što te ispunjava.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 18. studenoga 2018.)
YT – Trilok Gurtu – African Fantasy
YT – Trilok Gurtu – Maya
