ORIDANO GYPSY JAZZ BAND – Hot Club Of Croatia
Piše: Dinko Husadžić Sansky
Hitchtone Music & Promotion, 2016.
Orjen Riđanović i ekipa okupljena u Oridano Gypsy Jazz Band zasigurno je već odavno ostvarila svoj djangovski gipsy jazz san, pijući glazbeni nektar iz tog otkrivenog i ostvarenog grala manouche glazbe koju utemeljuje veliki i genijalni Rom, gitarist, Django Reinhardt.
Norveški nakladnik “Hot Club Records” već je objavio dva albuma ovog sastava, a prvi, “Oridano” (2013.) u potpunosti autorski, daje novo viđenje gypsy swinga u Hrvatskoj i svakako postavlja Orjena i Oridano kao najznačajnije skladateljske ličnosti ovog glazbenog pravca.
Drugi album “Swing 14” (2014.) je više nego korektan u sviračkom smislu, s nizom odličnih obrada gypsy standarda, gdje su mi “Caravan” i “Nature Boy” upravo fenomenalni.
Duga je tradicija ove glazbe, i nije bilo lako na albumu “Oridano” prenijeti u autorsku skladbu taj Djangov duh, miris i okus romske karavane, zvuk zvonkih i oštrih gitara pravljenih upravo tako da se čuju, s onim petite bouche i grande bouche otvorima na legendarnim Selmer-Maccaferri modelima koji žive i desetljećima nakon Djanga kroz replike majstora-graditelja (nije stoga čudo da se upravo ovih dana za Orjena gradi jedan fini model iz radionice majstora Geronima Mateosa iz Španjolske!).
Tu je bio i problem, uz nedvojbenu izvedbu Orjena Riđanovića, tko će biti njegov Stephane Grappelli, taj karizmatični violinist bez kojeg Django zasigurno ne bi bio to što jeste.
Orjen sad ima dva čovjeka – to su klarinetist Aldo Foško, čiji zvuk doista obilježava prve albume, ravnopravno s gitarama Orjena Riđanovića i Milivoja Majdaka, i violinist profinjenog tona, Marko First… sve se uklopilo u sad već prepoznatljivi zvuk Oridano Gypsy Jazz Banda (posebne pohvale kontrabasistima Tomiju Novaku i Gustavu Barišinu!) i rezultat je ovaj treći album – HOT CLUB OF CROATIA, u potpunosti posvećen majstoru Djangu.
Zanimljivo je da je album dostupan u digitalnom izdanju na on-line servisima (iTunes, Spotify, Klicktrack) i YouTube kanalu, što je hvale vrijedan pristup kakav njeguje i “Hot Club Records”, a sad i “Hitchtone Music & Promotion” te time ovu sjajnu glazbu šalje u sve domove, šireći priču o Djangu, njegujući tradiciju romske karavne, gotovo romantičnog stila života oplemenjenog glazbom koja je doista posebna, koja je desetljećima možda i najozbiljniji europski odgovor na dominaciju američkog jazza.
Album, očekivano, otvara skladba “Minor Swing“, vjerojatno najpoznatija i najizvođenija gypsy jazz skladba. Ne čudi da Orjen unosi onaj svoj prepoznatljivi ton i frazu uočenu još na prvom albumu, poglavito u skladbama “The First Theme“, “Oridanos Waltz“… tako da ovoj izvedbi skladbe koju “svi znaju svirati” daje autorski dio pečata. Slično pokušava u većini skladbi, i uglavnom to radi dobro, a fine niti sola prošara citatom, kao npr. u završnoj skladbi “Nuages” kad u Djangovu partituru ubaci dio teme iz “Kuma“, Nina Rote.
Odlično je odsvirana skladba “Appel Indirect“, Django ju je snimio još 1938. godine. Ovdje se Aldo Foško i Marko First fino zabavljaju razigranom igrom klarineta i violine, a posebno iskreno zvuči vrlo emotivna “Tears“.
Band nas cijelim albumom, i izborom Djangovih uspješnica, vodi poput vremeplova kroz majstorovu glazbu, ali tu je i onaj fini osjećaj oživljavanja vremena u kojem su te skladbe nastajale, bez tog osjećaja, držim da bi sve to bilo poprilično šuplje, nedostajao bi onaj fini začin ulaska u duh u dah epohe, a Django doista jeste jedna glazbena epoha. Jednostavno, band povezuje različite Djangove faze i poput vodiča, tumači i vodi kroz taj glazbeni svijet.
“Swing 48” oslikava već ono vrijeme oporavka, završio je Drugi svjetski rat, Django je preživio; pa i zahvaljujući časniku njemačke vojske koji je iznimno volio jazz te je Django cijelu okupaciju Pariza mogao svirati i bio je zaštićen… pustopašna je to skladba koja poziva na ples, ili barem cupkanje nogom, pucketanje prstima… cijelu tu scenu Pariza nekon rata (što zanimljivo prezentira i Woody Allen, veliki Djangov poklonik!) sad u naše domove zvučno donosi Oridano… slično je svirana i “Daphne” koja je više u zvuku kraja tridesetih godina, dakle pred veliki rat.
Cijelim albumom čujemo međusobno razumijevanje glazbenika. Puno zajedno sviraju, osobito Orjen i Milivoj, i to se osjeti, glazba poprima oblik jednog zajedničkog tijela, gotovo da vidimo tu scenu između zvučnika, udobno zavaljeni u fotelju, misleći kako je to tako fino i lako… ali, baš i nije, ogroman trud stoji iza ovih “dječaka” i ako na trenutak pomislimo da neke stvari u kulturi i umjetnosti zbog vremena u kojemu živimo počinju gubiti smisao, svrhu, onu dječačku pustopašnost i začudnost… nadu nam vraćaju ovi glazbenici, kada čujemo s kojom radošću pristupaju onomu što najbolje znaju – sviranju glazbe koja desetljećima živi diljem europskog kontinenta, uvijek svježa zahvaljujući posvećenicima i baštinicima Djanga Reinhardta… a Oridano Gypsy Jazz Band to jesu.
Dokaz su i ranije objavljeni albumi za norveškog nakladnika, ali i ovo što upravo slušamo, HOT CLUB OF CROATIA… definitivno, Django nije mrtav, slušali ga kroz manouche gitare posvećenika iz Samois-sur-Seine, južno od Pariza, gdje ih tisuće svake godine hodočasti na Djangov festival, uz gomile štandova s graditeljima Selmer-Maccaferri replika, gdje klinci od osam ili deset godina rasturaju Djangova sola “kao pravi“… ili kroz velike koncerte majstora poput Debarrea, Lagrenea, Lafertina, braće Rosenberg… ili kroz majstorske izvedbe Damira Kukuruzovića u Siscia Jazz Clubu… ili kroz glazbu Oridana…Django je definitivno živ!
Dio tog čuda udahnuli su nam i dečki iz Oridana. To je to. U potpunosti uspjela posveta velikom majstoru.
YouTube – Oridano Gypsy Jazz Band – Hot Club of Croatia (Full Album)
.
. .
. . .
Piše:
Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska
. . .
. .
.
