MARIO KRONAUER CANDOTTI – Interview (04-12-2016)
Moj sagovornik je Mario Kronauer Candotti – muzičar, kompozitor, audio i video producent… Mario je o sebi rekao: Rođen sam u mjestu Živinice, kraj Tuzle, 1958. godine. Moj otac, Štefan, došao je poslom u to mjesto iz Banja Luke. Majka mi je Tuzlanka, iz muzikalne familije Candotti, koji su u Tuzli poznati kao graditelji. Oboje roditelja su bili jako muzikalni. Od oca sam naučio svirati gitaru, a prije toga sam svirao mandolinu. Svirao sam u raznim tinejdžerskim bendovima. Svirao sam dugo i bubnjeve. Sa Mirsadom Meškovićem Meškom sam, u počecima, svirao u Domu husinske bune na Husinu, gdje nam se tih godina pridružio i Maid Porobić. Bio sam talentirani gitarista. To je i odredilo moj životni put, mislim na muziku. Sve sam tada zanemario zbog toga. Imao i hrpu problema. Išao sam u Građevinsku tehničku školu u Mosniku, Tuzla. Onda sam se zaljubio i okačio gitaru na klin. Zasnovao porodicu i sa muzikom nisam imao kontakta 13 godine… osim slušanja…
Početkom ratnih dešavanja u BiH, otisnuo sam se u Beč i tu sam ostao do dana današnjeg (osim što sam 4-5 godina krstario po Istri, gdje sam si 2006. kupio staru kamenu kuću i to proglasio svojim domom). Otkrio sam svoje veze sa Italijom, sa mnogobrojnom rodbinom iz te zemlje. Tako sam sreo svog rođaka koji živi u Rimu. Sa njim sam surađivao i na muzičkom polju. On je napisao tekstove za pjesme “Scapolo Istriano” i “Acqua Grande“… On se zove Alessandro Candotti. Sa pjesmom “Scapolo Istriano” branio sam boje Labina na MIK-u, 2010. godine. Sa Silvijom Rejec Martinčić sam snimio jednu pjesmu koja je konkurisala na DORI, ali bez ikakvog uspjeha… Silvija Rejec Martinčić pojaviti će se u pjesmi “Stići do zvijezda” i vjerovatno u pjesmi “Nostalgija“. Nekoliko mojih pjesama vrti se na Radio Labinu… Imam cca 100 svojih pjesama, a od toga je u “dobrom stanju” njih 25. Mario Kronauer Candotti predvodi bend MandrÀgora II i sprema album.
– Od kada djeluje bend MandrÀgora II? Ko su (što sviraju) članovi tog benda (sadašnji i bivši)?
Od kada djeluje bend MandrÀgora II? Otprilike, 1996. godine sam osnovao bend u želji za sintezom sopstvenih iskustva na muzičkom polju i mladalačkog entuzijazma uočenog u toku rada sa mladim muzičarima u Omladinskom centru u Vienni. Tu se događa značajan susret sa sedamnaestogodišnjim gitaristom, Andrijom Lukićem. Po predanosti muzici, podsjećao me na mene samog te me to pokrenulo iz četrnaestogodišnje hibernacije na muzičkom planu. Tako nastaje jezgra benda MandrÀgora, oko koje se u narednom periodu okupljaju: Haris Fazlagić, Edin Kahvedžić, Anto Čerkez, Igor Nikolić, Christoph Ulmann, Aleksandar Kukić, Irma Merdžan, Anes Drobić…
Godine 1998., bend MandrÀgora II javnosti se predstavlja na manjem koncertu u Areni, Wien, u sljedećoj postavi: Edin Kahvedžić (vokal), Andrija Lukić (gitara), Christoph Ulmann (bubnjevi), Aleksandar Kukić (bass gitara) i ja, Mario Kronauer Candotti (autor pjesama i gitarist). Naš nastup biva zapažen. Nastaje kompilacijski album, “Novi bečki bendovi“, gdje se MandrÁgora pojavljuje sa pjesmom “Olivia“.
Zbog moje težnje ka perfekciji i realiziranju složenih zamisli, nastaje potraga za adekvatnim suradnicima pri čemu se susrećem sa nebrojenim poteškoćama. Nažalost, niko nije bio spreman ulagati u muziku koliko i ja. Moja predanost ideji je bila toliko jaka da je muzika postala centrom mog djelovanja. Događaju se stalne personalne promjene u bendu. I svi su dali koliko su mislili da mogu, mada znam da mnogi od njih nisu uložili niti trećinu svojih resursa.
Kroz bend prolaze (a neki i ostaju): Nandor Bakoš Hati (bubnjar), koji je pet godina svirao sa Balaševićem, moj dragi prijatelj sve do današnjih dana ; Jelena Rokvić (violina), djevojka koja je dala pečat pjesmama “Duša nevjerna“, “Neženja” i “Nina” ; Sergeja Kramzar (vokal), djevojka koja je otpjevala pjesme “Nostalgija“, “Ich dachte es” te na engleski prevela neke pjesme ; Krunoslav Bagarić (AC gitara), bio i ostao član benda, sve do danas. U pjesmi “Zima” odsvirao predivan uvod. ; Zoran Dašek (bass gitara), veliki prijatelj i vjerni član benda. ; Igor Nikolić (bass gitara), čovjek je koji od 2014. godine snima bass, ali se ne pojavljuje na sceni jer ima dublera zbog toga što “nema vremena“. ; Za neke nove snimke koji su u završnoj fazi, gitarske solo dionice odrađuje Samir Jakupović, “Stići do zvijezda“, “Jedina moja“, “Pomoli se” i “Dočekujuć zoru“.
Da se, ne d’o Bog, ne progovori o Feridu Hukiću Feci, koji nam je od godine 2000. davao podršku, što se tiče snimanja, aranžiranja i produciranja, još od pjesme “Baraba“, koja je snimljena u BKC-u Tuzla, pod dirigentskom palicom Mahira Sarihodžića u Studiju “GEA“, pa do pjesama, “Izvor ljubavi” i “Scapolo istriano“. Feca je danas u Puli i često smo u studiju u kojem radi.
A o Draganu Divjaku, koji je svojim ogromnim trudom i entuzijazmom pritekao u pomoć pri ostvarivanju ovog teškog zadatka, snimanja našeg prvog CD-a, da i ne govorim. Doveo je još prije do kraja pjesme: “Brod” (gitare, Feca), “Zima” (gitare, Feca), “Neženja” (gitare, Feca), “Duša nevjerna” (gitare, Feca), “Nina” (gitare, Feca), “Terra magica“, “Acqua grande“, “Pazinski amaro“, “Mali grad“, “Na pustoj cesti“, “Olivia“, “Ekološka“, a u toku su radovi na: “Stići do zvijezda“, “Slutnja“, “Nostalgija“, “Jedina moja“, “Pomoli se“, “Dočekujuć zoru“…
Željko Divjak, odsvirao je gitare u pjesmi “Slutnja“, neposredno pred odlazak u USA. Fantastičan čovjek i gitarista.
Godine 2013., pri novom osnivanju, od toga i potiče ono rimsko “II” u našem imenu, sa nama su započeli i ponešto odradili – Branko Radičanin (klavijature, klarinet), čovjek sa završenom muzičkom akademijom, stručnjak za teoriju muzike kao i za njen praktični dio. ; Krunoslav Ringsmuth (bubnjar), Osječanin koji je svirao na počecima sa grupom Leteći odred. Veoma simpatičan čovjek. ; Sanja Muratović (vokal), krenula je dobrim putem, ali smo zbog nekih nesporazuma prekinuli suradnju. Tuzlanka, inače. Dragan Divjak joj je bio profesor. Dobar suradnik, ali svojeglava. Pjevala je u pjesmi “Mali grad” i prateće vokale u pjesmama “Olivia” i “Ekološka“. Otpjevala je i pjesmu “Nostalgija“, ali smo zbog svađe prekinuli taj projekat. Pjesma, “Stići do zvijezda“, snimljena je sa njom na OKTO TV u Vienni, u unplugged opciji. Samo mogu reći… šteta da je otišla. ; Kratko se pojavljivao i Berin Prcić (prateći vokal), inače, tuzlanske loze list, ali si nije pronašao mjesto među nama. ; Enes Bajrović (gitara), iz Sarajeva. Fenomenalan čovjek i solidan gitarist. Zbog silnih obaveza odustao od daljeg rada. Pomagao u puno živih svirki. ; Željko Abci Caki (bubnjevi). Dobar dječko, ali “ubrzan” i nije našao dovoljno vremena za ozbiljniji rad. ; Marko Aritonović (bubnjevi). Svirao i snimao pjesmu “Pusta cesta“. Izuzetan čovjek, ali je – zbog obaveza prema familiji – kao otac četvoro djece – morao prekinuti rad. ; Vasif Tadžić (bubnevij). Skoro pa uvijek na usluzi. Odličan instrumentalist, rock opredjeljenja. ; Anes Drobić (klavijature), dječko je koji se veoma puno zalagao za bend, ali je, kao i kod većine, nastupio zamor materijala. Odustao iz meni nepoznatih razloga. Bili smo dobri prijatelji. ; U pjesmi “Ekološka” pojavljuje se bubnjar, Nebojša Radović, nažalost, istaknutih nacionalističkih opredjeljenja, što je u radu u ovom bendu prekršaj koji je doveo do raskida. ; Marko Marušić (AC gitarist), inicirao je da se neke pjesme pretoče u latino formu.
– Važniji nastupi – koncerti, festivali…?
Nastupa veoma važnih još uvijek nema:
– 1998. U Vienni (Austria) imali smo svirku u ARENA Wien.
– 1999. Mariahilferstrasse (Ne znam ime lokala)
– 2003. (mislim) U Tuzli sam sam predstavio rad benda kao gost pjevača Nine Danijela (ništa bitno)
– 2010. Nastupao sam solo na festivalu MIK (Melodije Istre i Kvarnera)
– 2013. Szene Wien (video zapis)
– 2014. Replugged Wien, promocija pjesme “Mali grad” (video zapis)
– 2014. Replugged Wien, promocija pjesme “Ekološka” (video zapis)
– Diskografija benda MandrÀgora II?
Bend na tom planu bilježi Single CD, za pjesmu “Mali grad“. U pripremi je naš prvi CD koji izlazi 2017. godine.
– Sadašnji trenutak – budućnost?
Moj pravac u muzici poprilično je promjenjen… idem ka jazz formi… latino jazz… Bend MandrÀgora II u ovom trenutku radi na svom prvom albumu. Dosta toga je već odrađeno, a plan je da se album izda naredne (2017.) godine.
– Umjesto zaključka.
Imali smo ozbiljne punude da se pojavljujemo, ali se bend, jednostavno zbog premalo zainteresiranosti, nije održao. Nevjerovatno je da 50€ ili 100€ mogu ljude udaljiti od životnog djela. Tezga je iz raja došla… Na puno sam mjesta pokušavao “proturiti” to što radimo, ali bez većeg uspjeha. Pomoći po pitanju marketinga nisam imao niotkud. Jednostavno, umorio sam se od silnih obaveza i potrage za ljudima koji žive za muziku, a ne od nje. Utopista sam, dragi moj Dragutine. Još uvijek sam takav, a takav ću i umrijeti.
YT – Mario Kronauer Candotti – Slutnja
.
. .
. . .
Interviewer:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
. . .
. .
.
