GUSTAFI – Maneštra / Spona Music, Artistra, 2015 / CD / pop, rock, crossover / Hrvatska
Gustafi su muzički sastav kojeg su 1980. godine, u Vodnjanu, osnovali Edi i Vlado Maružin, Čedomir Mošnja, Igor Arih i Livio Morosin. Tada su se zvali Gustaph i njegovi dobri duhovi. Svoj prvi album, jednostavnog naslova, “V“, objavili su 1985. godine. Gustafi su do sada imali više od 2.500 nastupa i jedanaest albuma.
Vlado Maružin bend napušta 2012. godine, nakon 32 godine i posvećuje se profesorskom pozivu, a dvojica preostalih početnih članova – Livio Morosin i Igor Arih – isto tako napuštaju taj sastav.
Ovaj sastav je prepoznatljiv po spajanju rock muzike sa istarskom narodnom muzikom, bluesom i tex-mexom, te se smatraju jednima od glavnih predstavnika ča-vala stila (rock muzika na čakavskom dijalektu). Najpoznatiji su po hit-pjesmama “Brkica“, “Kega si sanjala“, “Katarina“, “Kadi su ta vrata“, “Kurijera” i dr… Postava ovog sastava je mnogočlana, ali nikada postojanja. Teško da i sam Edi Maružin zna koliko je (i poimence ih navesti) muzičara prošlo kroz njegov sastav.
Osebujni zvuk Gustafa po kojem su i sada poznati, mješavina je svega što su slušali i čuli (od bluesa, countryja, tex-mexa, cajuna, keltske muzike, balkanske tradicionalne muzike, rusko-ukrajinskih veselica sve do ortodoksne istarske kante). Stvorili su jedan zarazni sublimat koji osvaja ljude gdje god da dođu. Puni su ritma, emocija i pozitive… stvorili su si prijatelje i ljubitelje svugdje. Gustafi s veseljem kreću u nove pohode, u nove svirke popularno zvane “Štala“.
Diskografija – V (1985.) ; Tutofato (1994.) ; Zarad tebe (1995.) ; Sentimiento muto (1997.) ; Vraćamo se odmah (1999.) ; The Gust Of (2004.) ; Na minimumu (2002.) ; F.F. (2006.) ; Chupacabra (2009.) ; Kanibalkanska (2012.) ; Maneštra (2015.)
Sadašnja postava grupe Gustafi – Edi Maružin (vokal, gitara, mandolina, bass, loops, samples, autor tekstova i muzike) ; Čedomir Mošnja (bubnjevi) ; Boris Mohorić (truba, vokal) ; Edin Pecman (harmonika i klavijature) ; Romano Hantih (tuba) ; Martin Šikman (bass) ; Jimi Grgić (gitara) ; Bernarda Ravnić (vokal) ; Luka Horvat (truba) ;
Gosti: Vlado Maružin (gitara) ; Gianluca Antonini (trombon) ; Emmanoele da Silva (udaraljke) ; Ang Maružin (gitara) ; Alen Peruško (harmonika) ; Tatiana Giorgi (vokal) ; Zoran Karlić (vokal) ; Edi Cukerić (theremin).
Edu Maružina i njegove Gustafe prvi puta sam gledao na otoku Krku, 2000. godine, tokom održavanja lokalne godišnje manifestacije, Krčkih večeri. Drugi susret desio se (SD “Zrinjevac“, Osijek, 21-03-2003) tokom održavanja (šeste, nažalost i zadnje) manifestacije Crni mačak (novinarska rock nagrada). Oba njihova nastupa bila su upečatljiva, a najviše zahvaljujući neponovljivom muzičkom stilu koji ta grupa uspješno njeguje. Oni svojom muzikom donose neizmjerno veselje i sveopći ples.
U istom maniru urađen je i album “Maneštra“. Što želim reći – muzika je stilski nesputana, skladna je mješavina raznih muzičkih uticaja. Pored muzičke raznovrsnosti, album odlikuju i tekstovi pjevani na hrvatskom jeziku, ali i na lokalnom istarskom narječju (cover albuma sadrži i riječnik manje znanih istarskih riječi sa objašnjenjima).
Nitko ne zna koliko je muzičara prošlo kroz Gustafe, ali se pominje brojka od njih 60. Kohezioni faktor tog benda je oduvijek tu, to je Edi Maružin. On “boji” svaku njihovu izvedbu i daje bendu neophodnu prepoznatljivost.
Gustafi su i ovim albumom ostali vjerni sebi. Stilskog pomaka nisam primjetio. Ne vjerujem da im je to i namjera. Oni se drže ustaljenog recepta koji je njihova “dobitna kombinacija“. Mene da se pita – predložio bih neke “osvježavajuće” promjene. Sve u svemu – do Edija je.
Gustafi – “Maneštra” – 1. Za ljubav se ne moli ; 2. Hiti se na mene ; 3. U mojoj glavi ; 4. THC balun (Cumbia Istriana) ; 5. San Pierino ; 6. Živi unutra, mrtvi van ; 7. Ja sanjan ; 8. Kad toje ime ; 9. (Noć kada) Pula je krepala ; 10. Ni vlaka za Divaču
www.facebook.com/Gustafi-41753700562/
YouTube – Gustafi – Ni vlaka za Divaču
YouTube – Gustafi – The best of (mix)
.
. .
. . .
Recenzent:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
. . .
. .
.
