DORIS KARAMATIĆ – Me, Myself & Harp – Prvih 30 godina
Piše: Dinko Husadžić Sansky
Fotografije: Željko Plašč
Glazbena čarolija u zagrebačkom klubu Katran (Podmornica) koju nam je u subotu, 09.05.2006. godine, priredila Doris Karamatić, potvrđuje ono što sam o njoj davno pisao, još iz vremena D Strings Banda, a to je, da svojim čarobiranjem na harfi čini da prihvatimo taj instrument kao dio našeg okruženja, gdje se, parafrazirajući G.G. Marqueza, s čuđenjem i nevjericom gleda na led, a pod normalno na nazočnost letećih sagova harfa nam je oduvijek izgledala mistično, daleko, nepoznato i nepraktično, spram npr. usne harmonike koju stavimo u džep i s njom hodamo po svijetu. Doris je to okrenula, pa je svojim glazbenim radom i začudnim uvođenjem moderne glazbe u klasične ili jazz podloge i uzore, načinom sviranja i kroz tri desetljeća nastupanja, pretvorila harfu u metaforičku usnu harmoniku koja je nepovratno ušla u džepove naših srca i duša, osvojila nas je ta njena harfa pa sad, godinama već, hodamo po svijetu noseći je zadovoljno, opčinjeni neprispodobivom lakoćom sviranja Doris Karamatić.
Put do te lakoće i općeprihvaćenosti harfe za Doris nije bio lak. Jasno je koliki rad iza toga stoji, upornost, volja… ljubav. Doris danas suvereno vlada stilovima, od jazza baštini improvizaciju, pa od klasične glazbe do evergreena, popa i rocka, daje svoj pečat interpretaciji pjesme i to je ono što čini razliku. Ne samo da uvijek svira prave tonove nego ih svira s posebnom emocijom koja je ključna za percepciju te glazbe, naravno, uz odličnu komunikaciju s publikom, stand-up priču, na trenutke edukativno-prosvjetiteljsku… tako da njenu harfu doista doživljavamo kao sastavnicu našeg dnevnog boravka.
Doris utemeljuje i sviranje heavy metala na harfi čineći ga egzotikom koju prihvaćamo spontano kao marquezovske leteće sagove. Prva u Europi svira i na laserskoj harfi čime pojačava magiju slušnog i vizualnog, stvarajući atmosferu koja nam pruža raskoš i onaj osjećaj posebnog zadovoljstva na koncertima koji postaju i glazbeno putovanje našim mladim danima, dragim autorima i bandovima, nekom finom nostalgijom koja nas podsjeća koliko je svevremenska glazba koju izvodi Doris Karamatić. Tako je bilo i na ovom koncertu u Podmornici.
Doris godinama djeluje u zagrebačkom Gradskom Kazalištu Komedija, njeguje Stand Down Harp – glazbene stand-up nastupe na engleskom jeziku, nastupa i programom kojeg smo u subotu čuli, nazvala ga je “Me, Myself & Harp“. Osnivačica je D. Strings Banda, izvodi instrumentalne obrade rock i heavy metal klasika kao što su – Metallica, AC/DC, Nirvana, Led Zeppelin itd… Svira u Patchwork Triju i Aqua Bronza Jazz Bandu, surađuje s brojnim jazzistima u Hrvatskoj – Ivan Kapec, pokojni Matija Dedić, Joe Pandur, Maja Grgić… kao i s pop–rock grupama – Psihomodo Pop, Bambi Molesters itd. Osobita je suradnja s njenom kumom, Danijelom Martinović (nedavno su imale sjajan koncert u Lisinskom), tu su i Ana Rucner, Terry Lee Halle, Belfast Food, Shamrock Rovers, Joachim Roedelius, Tim Story, Dimitris Diavatis, Psihomodo Pop, Mladen Burnać, Ogenj…
Za svoj glazbeni rad višestruko je nagrađivana, a ovaj osvrt završavam s iskrenom preporukom da je poslušate uživo kad vam se pruži zgoda ili potražite video zapise na Internetu. Bit ćete ugodno iznenađeni!
* *
* * *
Autor priloga:
Dinko Husadžić Sansky
Velika Ludina, Hrvatska
* * *
* *
