BRANO LIKIĆ – Akustika / Self-released, 2018 / digital / easy listening, ballads / Bosna i Hercegovina
U petom razredu osnovne škole pravim svoju grupu koja se zvala Žute pjege. Odmah i komponujem nekoliko pjesama koje kasnije izvodimo na koncertu u školi. Prelaskom u gimnaziju osnivam najprije grupu Oni, zatim Formulu 4 – zajedno sa Ljubišom Racićem, Senadom Begovićem i Zlatkom Nikolićem. Mi smo bili najbolji od tadašnjih mladih grupa kojih je bilo na desetine u Sarajevu. Fis i Sloga bila su dva kultna mjesta gdje su svirali Indeksi i Pro Arte, a tu su gostovale i druge popularne grupe iz cijele Jugoslavije. Odlazak nas, osnovaca, na takva mjesta je bilo ravno hodočašću. To se ne može opisati.
Kasnije kada je otvoren Dom mladih na Skenderiji uzbuđenje je više raslo. A onda kada sa svojom grupom počneš da sviraš, da dijeliš binu sa svojim idolima, onda se to tek tada može nazvati uspjehom. Poslije Formule 4, zajedno sa sestrom Brankom, Sekom, osnivam Rezonansu. Objavljujemo singlove, LP-je. Otvaram, među prvima, i svoj tonski studio, BLAP, što je skraćenica od Brano Likić audio produkcija, u kome snimaju i poznata i nepoznata imena koja kasnije, ipak, postaju poznata.
Pravim i Baglamu Bend, jednu glumačko muzičko primitivnu družinu. Dosta stvari radim pod pseudoninom da bih sačuvao svoju privatnosti mir. Ali kada se osvrnem, od početka svoje muzičke avanture, ja sam sam. Ja sam taj koji ubjeđuje druge da krenu za mnom, a usput ja radim sve. Ja komponujem, aranžiram, sviram, pjevam, snimam, produciram… Vozim kombi sa instrumentima. Jednostavno, to je tako, jer ja najbolje komuniciram sa samim sobom.
U novije vrijeme organizovao sam grupu pod nazivom Kreativna koalicija (valjda došao pameti) u kojoj sam okupio kreativce iz svih vrsta umjetnosti da bi sarađivali na projektima. Tu su kompozitori, književnici, režiseri, naučnici… Mi raspravljamo i donosimo zaključke vezane za određene umjetničke projekte.
Ja, zvanično, živim u Minhenu i Los Angelosu, ali svratim često i u naše krajeve – Sarajevo, Hercegovina, Ljubinje (mjesto odakle moja familija vuče korijene). Naravno, svako od ovih mjesta ima određeni uticaj na mene, a ja se trudim da uzmem ono najbolje. LA je najinspirativniji i tu najviše kreativno uradim. Zato što je to grad sa puno kreativnih ljudi, nesebičnih da ozbiljno razgovaraju o projektima. Minhen je glavna baza sa glavnim studijem i tu se finaliziraju stvari. Naši krajevi mi služe za podgrijavanje emocija, ali tamo slabo mogu da radim. Jednostavno, ljudi mi izvuku energiju.
U džez priču ušao zahvaljujući Dušku Gojkoviću, koji me uvukao u taj svijet. Moji saradnici u toj oblasti su najbolji i najpoznatiji. To vrijedi više od svega. Moj prvi džez CD, “Jazz Postcard“, imao je i još ima fantastičan odjek kako od publike tako i od kolega iz džez svijeta, što i te kako godi. Pripremili smo još dva CD-a, jedan u istom sastavu i drugi sa big bendom. Duško je uradio dio aranžmana, a dio Walter Lang. Pošto je puno toga spremno za objavljivanje, mislim da će ovi džez radovi stići za objavu pred kraj godine.
Do sada sam producirao preko 500 muzičkih albuma, ali i dalje eksperimentišem. U toku sam sa najnovijim tehnologijama i zato mi je lako da riješim bilo koji problem iz produkcije kada mi neko zatraži pomoć. Nehotice se nasmijem, ali odjednom shvatim da iza toga što ja znam stoje sati, mjeseci, godine rada i to je ono što je neprocjenjivo.
U knjizi koja nosi naslov “Sarajevo Rock’s“, na kojoj radim već nekoliko godina, a nadam se da će biti završena ove godine, bavim se svojim odrastanjem u Sarajevu i borbi za muziku. Ja sam rođen u centru grada, tačnije u Ulici Vase Miskina, danas Ferhadija, blizu Baščaršije, u stvari, to se računa kao Baščaršija. U radijusu od nekoliko stotina metara išao sam u osnovnu, muzičku, prvu gimnaziju, ekonomski fakultet, magisterij. To je bilo sve tu, na dohvat ruke. Iz te pozicije sve se činilo mnogo jednostavnije i omogućavalo mi je da imam pogled iz prve ruke na sve što se događalo u gradu. Međutim, to me činilo lijenim u jednu ruku, a u drugu mnogo sigurnijim.
Prošle godine sam najviše uradio u stvaralačkom smislu. Pripremio sam pet albuma, što je oko 60 pjesama. Dopisao “Sarajevo Rock’s“, radio na dva scenarija za film. Pronašao novih saradnika… Zajedno sa sestrom Brankom, koja živi u Švedskoj i profesor je na univerzitetu, pripremio sam i novi album Rezonanse koji ima naslov “40 godina poslije“. Nešto totalno novo.
Album, “Akustika“, jedna je intimna akustična priča gdje sam odsvirao sve instrumente, otpjevao, producirao, komponovao, napisao većinu tekstova, ali isto tako pjevao tekstove Sidrana, Begovića, Ćuka… Album je malo “crn” u smislu atmosfere, ali to sam shvatio tek kada sam sve završio i preslušao. Znam samo da je iskreno. Posebna mi je čast da naglasim imena autora koji su napisali tekstove za slijedeće pjesme: “Jesi li se umorilo srce moje” i “Potrebno mi je dušo” – Abdulah Sidran ; “Nemam snage” – Nedžad Begović ; “Kao Hazari” – Sergej Ćuk ; “Goodbye My Baby” – Mile T. Lakić ; “Moj put” (prepjev) – Miroslav Pilj.
Sve što je bitno o Brani Likiću, rekao nam je on sam. Malo je ljudi na svijetu kojima je muzika uzela toliko životnog prostora. Ipak, Brano Likić je učinio mnogo toga važnoga na tom polju i očito je da je u tom radu i uživao. Kada se radi sa užitkom, mogu i nastati pjesme poput ovih koje krese album “Akustika“. Neke od njih znamo i od ranije, a neke su nove. Bez obzira na to, sve one nose pečat kvalitete koji je uvijek krasio Branin rad.
Brano pjeva osjećajno. Tekstovi na koje pjeva su intimni i životni. Mnogi od nas se u njima možemo prepoznati. Muzika, instrumentalna pratnja, je nježna. Produkcija je vrhunska. Nema se tu što ni dodati, a ni oduzeti. Na ovim prostorima, Brano Likić je jedinstvena pojava. Brano je odavno otišao u svijet, ali naša sreća je da nas nije zaboravio. Albumi sa njegovom muzikom uvijek su dobrodošli i lijepa je vijest da nam ih je još dosta pripremio za objavu. Do tada, uživajte u albumu “Akustika“.
Brano Likić – “Akustika” – 1. Jesi li se umorilo srce moje ; 2. Slikarka ; 3. Goodbye My Baby ; 4. Čovjek s’ juga ; 5. Nemam snage ; 6. Potrebno mi je dušo ; 7. Nedostaješ mi dušo ; 8. Kao Hazari ; 9. Zakopčaj kaput hladno je ; 10. Moj put
Design omota – Dragan S Stefanovich ; Photo – Suki Medencevic
Vezani link – BRANO LIKIĆ – Čovjek s’ juga (Recenzija: Dragutin Matošević)
Vezani link – BRANO LIKIĆ – Južnjak pjeva džez (Autor: Mišo Marić)
Vezani link – BRANO LIKIĆ – “Jazz Postcard”, (Promo copy, 2009) (Recenzija: Dragutin Matošević)
https://store.cdbaby.com/cd/branolikic10 / https://www.facebook.com/brano.likic
YT – Brano Likić – BHRT (2015)
