DINAR – Drugovi gdje ste vi??? / CD / BiH
J.J. Cale je možda umro, ali ono što je ostavio iza sebe i danas čujemo sa raznih strana. Taj laid-back kojim je Cale opasno zarazio Claptona, Knopflera i brojne druge, postao je kasnije poštapalica i pomoćno sredstvo mnogih ; kako reći nešto ozbiljno a da zvuči opušteno? Zadnji koji ga koriste dolaze iz BiH, grupa Dinar, kojoj je ovakav caleovski AOR rukopis (adultoriented rock) na povratničkom albumu “Drugovi gdje ste vi???” došao kao naručen. Zašto?
Zato što su određeno iskustvo i starost – doslovno dobna, životna starost – potrebne da bi se ispravno protumačio classic-rock zvuk u kojem i Cale ima svoje bitno mjesto. Uostalom, i sam naziv albuma “Drugovi gdje ste vi???” govori da iza autora ovakvog naziva ploče mora biti neko iskustvo. A pogotovo ako se još radi o grupi naziva – Dinar. Znamo li da se vođa grupe i glavni autor zove Tahir Dinar, sudbinska predodređenost da se baš on u novim pjesmama pozabavi ovakvim recesijskim i tranzicijskim temama može biti sve samo ne slučajna.
Pogotovo ako znamo za prošlost banjalučke grupe Dinar koja je u osamdesetima s nekoliko albuma figurirala kao dio rastuće bosanskohercegovačke pop-scene. One koja je u jednom momentu dominirala čitavom Jugoslavijom. Jugoslavija, dinar i J.J. Cale su u međuvremenu nestali, ali je ostao Tahir Dinar koji to ime unosi kao pokriće u nove pjesme revitaliziranog Dinara. Baš zato što se prvi album grupe iz 1985. zvao “Kad dinar dođe na vlast”, Tahir i danas sigurno zna da su na vlasti neki drugi koji imaju najmanje veze s glazbom. Pa valjda zato u novim pjesmama Dinara govori baš o onome što većinu ljude po okolnim državama brine uzduž i poprijeko, a to je ponajviše manjak dinara i ostalih nasljednih novčanica.
Mada na duhovit i ironičan način, neke od ovih opakih i aktualnih tema spominju se u tekstovima pjesama koje Tahir Dinar “fila” tipičnim novo i staroregionalnim zapažanjima. A te teme su, usprkos nekih različitosti, ipak slične na ovim prostorima, pogotovo za one koji su odrastali u Jugoslaviji. Originalni Dinar je odrastao i radio upravo tamo, što se čuje i iz tekstova o neuralgičnim temama divljeg kapitalizma koji nas je sve zajahao posljednjih
godina.
Mogli bi skratiti ; imamo svega, ali nemamo dinara. Nešto se, možda, jest promijenilo, ali puno toga i dalje nam je slično. Spomenuto nataloženo iskustvo kojim Dinar oživljava svoju grupu čuje se od svuda. Od zvuka Hammond orgulja u pjesmi “Balkan business plan” koja zvuči kao da je Bijelo dugme sedamdesetih među nama, do obrada općepoznatih klasika poput “Kad ja pođoh na Bentbašu” – koja jedno od ključnih mjesta Sarajeva stavlja u boogie aranžman s odličnim wahwah preljevom gitare – do jazzy-latina u “Chaje Shukarie”, što proširuje i rasteže popis žanrovskih utjecaja Dinara. Sve do reggaea i cijukavih gitara s
odličnim višeglasjem u izvrsnoj obradi “Sejdefu majka buđaše”, obradi na kakvu bi i Johnny Štulić bio ponosan.
Još jedan lik iz prošlosti čini mi se bitan za razumijevanje Dinara ; početkom osamdesetih svirali su prije grupe Marjanov čudni zajec, grupe legendarnog Marka Brecelja, a upravo utjecaji buldožerovske i breceljevske zafrkancije osjetio se u vinjetama Dinara. Zbog čega ih je Brecelj i zvao na još par zajedničkih koncerata početkom 1984. No, pored svih utjecaja, kao i kod svih nas naokolo, osnovni utjecaj je izostanak i opaki manjak ideala ili optimizma, da ne velimo budućnosti. Zato pjesme poput “Balkan business plan” ili rockabilly “Familija Makrobiotika”, ispod ugodnog classic-rock zvuka i visokoprofesionalne svirke, govore o temama otuđenja i onoga što nas je snašlo s business planovima novih tajkuna (“kupujem koncesiju, na veresiju”). Sve su te teme, kako kaže pjesma “TV serija”, “jače od tebe, predaj se”, pa ih je Tahir Dinar uključio u nove pjesme koje kao neka fina, tanka sumaglica razmagljuju debelu maglu oko nas, bez da zvuče pretenciozno.
Posljedica je to spomenutog iskustva s početka ovog teksta. Naime, samo bi neki mladić naivac pomislio da se nešto može promijeniti, ne i Tahir Dinar. Prošao je puno toga, pa si može dozvoliti sarkazam i nevjericu. Kao i J.J. Cale, Clapton ili Knopfler, niti Dinar nema veliki raspon glasa, pa ga u poznatoj maniri pripovjedača – slično poput današnjeg Lake ili nekadašnje braće Vranešević iz Laboratorije zvuka – koristi kako bi ispričao sugestivne priče.
Jer, pored sve prozirne šminke u koju nam se pretvorila estrada i glazba, nasušno nam fali baš dobrih priča, pogotovo u glazbi. Odavno znamo tko su najbolji storytelleri svjetskog rocka, ali ih je tu oko nas oduvijek bilo malo. Uvijek je bilo opako brzih solo gitarista i bombastičnih pijanista, ali običnu, pravu, finu ljudsku priču znalo ih je ispričati jako malo. Pada mi na pamet Zabranjeno pušenje ili Nadrealisti, s kojima je nekadašnji Dinar također nastupao.
Zato, s iskustvom koje Dinar ima iza sebe, album “Drugovi gdje ste vi???” treba prije svega promatrati kao potragu za drugovima, ali i pričama, ljudskim pričama koje mogu stići do nekoga. A onda i kao potragu za dinarima, naravno, ili nekom drugom valutom, nije bitno…
Recenzent: Hrvoje Horvat (Zagreb, Hrvatska)
www.facebook.com/grupadinar
YouTube – Dinar – Horacije
YouTube – Dinar – Hej ljudi
YouTube – Dinar – Drugovi gdje ste vi
