• Reklamno mjesto 1

    Reklamno mjesto 2

    Reklamno mjesto 3

    Reklamno mjesto 4

    Kontakt

  • Reklamno mjesto 5

    Reklamno mjesto 6

    Reklamno mjesto 7

    Reklamno mjesto 8

    Reklamno mjesto 9

  • Raporti »

    THEE MELOMEN + NO RULES – Hard Place, Zagreb (20. X 2017.)

    THEE MELOMEN + NO RULES – Hard Place, Zagreb (20. X 2017.)

    THEE MELOMEN + NO RULES – Hard Place, Zagreb (20. X 2017.)

    Pravu večer žestokog rock and rolla kakvu su priuštili ovi akteri samo se moglo poželjeti. Riffovi su frcali na sve strane, energija je ključala fiksirajući se u naletima eksplozivnih i divljih, ali dakako spontanih ispada, te nema druge nego ostati više nego (pre)zadovoljan prikazanim jer je Hard Place idealno mjesto za bendove ovakvog profila.

    Dobro, tu bi sad jedinu manu trebalo spomenuti poprilično kasni izlazak bendova na pozornicu, ali ništa zato jer je ionako bio početak vikenda (petak), a osobno mi je tako i vrlo dobro ‘sjelo’ jer sam to čekanje ugodno proveo s Dragutinom Matoševićem, čuvenim tuzlanskim rock kritičarem s portala www.barikada.com čiji sam suradnik godinama nekoć bio, u prošloj deceniji. Dapače, sreli smo se mi tog popodneva kad sam se vraćao kući s posla upravo ispred Kluba Hard Place, taman kad je on s ekipom stigao iz Tuzle, te smo pričajući proveli dobra dva sata, a mogli smo još najmanje toliko da nisam imao nekih privatnih obaveza, a i ‘ubiti oko’ na barem sat vremena u horizontali kako bi sakupio snage za izdržati ovu r’n’r avanturu.

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    THEE MELOMEN su prvi izašli na pozornicu oko 23h i odmah zapržili rokačinu do daske u kojoj nema nikakve filozofije osim ako sad ne bi počeli razglabati o tome što sve nije utjecalo na njihovu detaljno izgrađenu glazbenu muskulaturu. Dvije gitare što se neprestano isprepliću riffovima, melodijama i povremenim solažama, snažan bas i gotovo frenetično odlupani bubnjevi, koncizno su poredani instrumentarij koji ovim prekaljenim momcima izvija, uvrće, zavrće, dodaje i aromatizira šmek mnogim elementima proto-punka i garažnog rocka još tamo od ostavštine kasnih 60-ih s epitetima friškog zvuka kakvog danas njeguju mnogi underground bendovi naslonjeni upravo na te poveznice. I punk i rock, a i bazični r’n’r su u igri: bez presedana niti jedan od ovih elemenata nije niti posebno izražen, ali niti gurnut u stranu. Štoviše, bend ima sjajnu korespodenciju da ih sve kompaktno obgrli pod isti nazivnik, recimo, otprilike onako kako to već 30-tak godina rade The Godfathers, odnosno, u njihovoj glazbi se ništa posebno ne ističe od tih medikamenata već vrlo pitko i žustro energično kola kroz njihove vrlo kratke pjesme od kojih neke čak ne iznose niti dvije minute poput “Cosmic Ted” što je završila taman kad se okupljena publika ufurala u nju.

    ve na koljen[02 Ive na koljenima - Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb ] Ive na kolj[02 Ive na koljenima - Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb ] Ive na koljenima - Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Ive na koljenima – Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Glavni gitarist, Ive (ex-Dijabaz), toliko se unio u svirku svojim scenskim nastupom da je znao poneku solažu odsvirati u stilu pravih gitarističkih heroja – na koljenima, a njegove pikantne specijalizacije su se očitavale u gotovo svakom takvom intervalu kada je valjalo potegnuti izabrani solo koji ne narušava opći sklad benda. Znate ono kad se gitarist unese, da ne kažem poput Satrianija i odvali improvizaciju koja zasjenjuje ekipu na pozornici ističući glavnog i jedinog lidera, eh, da, a na svu sreću Ive nije takav, a niti bend ne teži ka kompleksnim zavitavanjima. Ima jedna uzrečica – ‘nemoj da ti Steve Vai zasvira solo, zaboraviti ćeš smisao pjesme‘, a ja bih dodao ‘bolje da ti ga Ive nacifra, bend odma ožeže‘! Sve kod ove petorke stoji cakum-pakum, čak se i Vexov vokal klimatizirao i asimilirao s visokim tenor frekvencijama; bend je mnogo napredovao po tom pitanju dodavši dublje registre kompletnom zvuku kako ga ne bi prekrio i utopio u visokim distorzijama jer zvuk gitare možeš adaptirati, ali urođeni glas vrlo teško izuzev ako ne zabrazdiš u hardcore / metal growl što se sigurno neće desiti s ovim bendom da katapultira neki sličan eksperiment. Iznenađenje k tome jest da se i basist Mislav okušao u vokalizaciji jedne nove pjesme, jebate, pa ide to njemu premda ga nikad nisam čuo i vidio da je potegnuo za mikrofonom u vodećoj ulogi. Svaka čast!

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Izveli su gotovo kompletan materijal s odličnog EP prvijenca “Chinatown” (jedino je manjkala obrada “Criminals“, The Joneses) sasuvši čak 11 novih stvarčina koje su uistinu bombetine – “Tease“, “Outside Mind“, “Freight Train“, “Pills’n’Thrills” ili kao posljednju (čini mi se) “Juke Joint“, koju je Vex specijalno odsvirao s drugom gitarom čudnijeg i melankoličnijeg zvuka gdje vrlo dobro funkcionira njegov melodično-atmosferičan pristup kakav do sada, barem ja, nisam primjetio u njihovom izričaju što će reći da bi novo izdanje koje pripremaju moglo biti posvemašno iznenađenje za ljubitelje ovakvog stila.

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Thee Melomen, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Čvrstoća i kompaktnost koju su tog petka pokazali, odisala je rafiniranošću i eksplozivnošću, a ono što su prikazali na rođendanu Terapije, 23.IV 2016. u KSET-u, još je više potencirano u snazi spontane fuzije punka i rocka. Vidi se da su vraški uvježbani i sposobni za velike domete, a sad je samo pitanje vremena i njihove promotivne ažurnosti da to iskoriste na adekvatan način i na širem teritoriju od našeg lokalnog, ne gradskog ili regionalnog, već i inozemnog. Jer Thee Melomen imaju sve adute s kojima bez ikakvih ustručavanja mogu izaći pred audijenciju razvikanih svjetskih klubova i ovakve općenite scene pričali mi o retrospekciji ili postmodernizmu rocka i njegovih garažnih underground ogranaka. Svejedno je.

    No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Tuzlanski, NO RULES, popeli su se na pozornicu već debelo nakon ponoći, predstavivši se u najnovijoj postavi koja je realizirala ovogodišnji, inače četvrti album “Na cesti bola“. Od onog posljednjeg zagrebačkog susreta prije 3 godine u susjednom Spunku (7. III 2014.) promjenili su basistu i bubnjara, to su sada Denil Babović i Sead Hadžić, a u međuvremenu su postali toliko popularni u deželi da je gomilica fanova pristigla iz Rogaške Slatine za ovu prigodu bodreći ih od prvog do zadnjeg trenutka. K tome dodajmo da vođa benda, Čampi (Goran Čampara), također ima puncu iz dežele, formiravši tako bosansko-slovenski rock-pakt, te je tog popodneva, kad sam ih susreo ispred kluba, otišao da je potraži jer se izgubila u hrvatskoj metropoli dolazeći vlakom iz Ljubljane. Mogu si misliti, nije jednostavno izaći na kolodvoru i dobiti odgovor na pitanje – gdje je Hard Place. Mnogi bi pomislili da je to ona stvarnost u kojoj živimo, a tko zna kud je priupitani prolaznici nisu slali jer je završila na Jelačić Placu. Uistinu, hard place

    Goran Čampara Čampi, No Rules,20. X 2017.,Hard Place, Zagreb © Horvi

    Goran Čampara Čampi, No Rules,20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Ljubav pokreće, kazao je Čampi u jednom intervalu večerašnjeg koncerta koncipiravši set-listu s naglaskom na teme bazirane relacijom muško-ženskih odnosa s r’n’r svjetonazorom koji u njegovom slučaju vrvi doslovce svime i svačime. Od najdivljih erotskih ushićenja, do totalne emotivne frustracije prožete katarzičnim eskapadama, porocima i razbijanjima uobičajenih moralno-etičkih načela o današnjim finim rockerima koji su uzbudljivost i divljaštvo zamjenili taštinom bezopasnih trendova punim tugaljivih melankolija i sentimentalnosti na račun prividne privlačnosti kreirane za ciljanu, da ne kažem, razmaženu publiku. “Bolje da ne voli me“, “Uzalud te čekam“, “Ne reci da me voliš“, “Mogo bi da te zavolim“, “Ljubav je mašina“, “Ne moli me za ljubav” u tom pogledu su bile najizrazitije prezentirajući upravo takav tematski spektar koji se fokusira na klasične poetske r’n’r reference u kojima je sve dozvoljeno bez ikakve zadrške umnogome asocirajući na dobro znane fikcije The Rolling Stones, Iggy Popa, mnogih bluesera i hard-rockera, primjerice The Cult s kojima postoji i određena zvučno-stilska paralela jer su No Rules večeras  imali vrlo sličan tonski performans koji ih dovodi na prag hard rocka.

    Sanin Imamović, No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Sanin Imamović, No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Uz Čampijeve, konstantno teške rock/blues riffove, neprestano je iskakao drugi gitarist, Sanin Imamović, s brojnim intervencijama koje su donosile taj šmek tvrde glazbe. Pa, nije naodmet spomenuti da na desnom reveru nosi bedž Judas Priest… Njih dvojica su strašan tandem: uigrani, usvirani i uštimani, čak imaju i specifične gegove i pokrete po pozornici po čemu se jasno uočava da je kod njih sve pomno izrežirano do najsitnijih čestica s obostranom kemijom. Takav dvojac, maksimalno pribran, a uz to i vrlo trezven (njih dvojica nisu popili čak niti čitavu flašu pive na bini), rijedak je u naših bendova ovakvog kova gdje manje-više vlada lažna demokracija unutar kreativnih timova. Uvijek netko iskoči i štrči samodopadljivošću i egocentrizmom ne poštujući načela zajedništva zbog čega se mnogi razilaze u nadmetanjima mišljenja i ideja.

    Goran Čampara Čampi - No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Goran Čampara Čampi – No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Središnji dio koncerta bile su socio-politički angažirane pjesme – “Živim kao pas“, “Ovako i onako“, “Drugi život“, “Banda vlada“, “Nepotizam“, “Nema izbora“, “Uzmi ili ostavi” – koje su naglasile jasan protestni, revoltni, a i cinički duh Čampijevih pogleda na zbivanja ne samo u BiH, već i čitave ex-YU regije jer je njegov poetski izričaj univerzalnog karaktera i nije stacioniran na lokalnoj bazi. Sad razglabati o tome kakva je koja pjesma nebitno je u elementarnim sastojcima. Ima li u nekoj više ska / reggae ili dance-rock supstanci, nevažno je s obzirom da je njihova glazba zvučno tvrda, pa baš da jednom naprave trance ili dubstep, opet će izraz biti hard-rock. Tako kažu gitare, a one u njihovom slučaju ne griješe. Pred sam konac su odsvirali zgodnu parodiju na “Hajde da se drogiramo“, Hali Gali Halida, ali uz specifičan cover “Johnny be good” i tu je Čampiju pukla žica tako da od bisa nije bilo ništa. Dok se promjeni i naštima nova žica proći će podosta, a to im je ionako bila osamnaesta pjesma na repertoaru nakon koje je svima bilo jasno da se i bend dovoljno iscrpio da bi opičio još jedan kraći, deset-petnaest minuta, set za fajrunt.

    Sead Hadžić - No Rules,20. X 2017., Hard Place, Zagreb © Horvi

    Sead Hadžić – No Rules, 20. X 2017., Hard Place, Zagreb

    Znakovitost ovog nastupa je ponovno taj neshvatljiv otklon zagrebačke publike koja naprosto još uvijek ne zna za No Rules. Istina, bend se ne vrti po našim radio programima, ali Bože moj, nisu se niti mnogi bendovi sličnog profila iz susjednih zemalja emitirali, pa su opet nekako dospjeli do audijencije. No, s nekim novim medijskim pijarom koji je momentalno u fazi dogovora, možda će konačno isplivati na pravu poziciju da dobiju priliku za širi krug slušatelja jer su godinama, a biti će im uskoro i 2 decenije rada (2019) strpljivo gradili r’n’r karijeru od koje Čampi nikada neće odustati.

    horvi // 22/10/2017
    (tekst i fotografije – Vladimir Horvat Horvi – preneseno sa web portala terapija.net, po odobrenju autora)

    Naslovna fotografija – Željko Jelenski (Zagreb, Hrvatska)

    * * *

    * *

    *

    Osvrt:
    Vladimir Horvat – Horvi
    Zagreb, Hrvatska
    djhorvi@net.hr