MASSIMO & ZAGREBAČKI SOLISTI – Isti osjećaj / Aquarius Records, 2017 / CD / pop, ballads / Hrvatska
Massimo Savić se rodio 06.06.1962. godine u Puli. Djetinjstvo provodi u mjestu Aversa kraj Napulja, kod djeda i bake. Počinje da pjeva već od svoje četvrte godine. Massimo, potom, nekoliko godina živi u Istri, opet se vraća u Milano, a onda na dvije godine odlazi u Australiju. U Sidneyu pohađa Bellevue Hill (nastava na engleskom) školu te završava peti i šesti razred. Po povratku u Istru, pa sve do šesnaeste godine, muzika mu je sasvim po strani. Želio je cross motor, ali u posljednjem trenutku odlučuje se za električnu gitaru. Odmah počinje svirati po osam do deset sati na dan. Za samo par mjeseci postao je jedan od najboljih gitarista u Labinskom kraju. Jedan od prijatelja, Ivica Mohorović počinje svirati bubnjeva i njih dvojica već krajem prvog srednje sviraju svoj prvi koncert u školi.
Godine 1979., Massimo dolazi u Zagreb. Upisuje se u treći razred srednje škole i ubrzo s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem osniva grupu Dorian Gray. Na jednom od zagrebačkih provoda, Massimo upoznaje muzičkog kritičara, Mladena Vukmira, koji je pisao za Polet, Studentski list i Džuboks. Poziva ga da dođe na probu Dorian Graya. Massimo je tada već napisao oko pola albuma, Vedran drugu polovicu, a Terza je napisao tekstove na Massimovu muziku. Vukmiru se dopala Massimova drskost i čudan zvuk banda, ali nadasve ga pogađa neobičan glas i krajnje stilizirano sviranje gitare. Dogovara im sredinom 1981. godine nastup u Klubu Lapidarij, tadašnjoj tvornici novovalnih i postnovovalnih bandova. Koncert je gledao i Vukmirov prijatelj, kritičar časopisa Džuboks, Borislav Knežević. I nakon koncerta on piše: “Šokantno je da je ovo prvi nastup banda jer zvuče kao da imaju bar dva albuma iza sebe.“
Band nastavlja s koncertima po kultnim zagrebačkim mjestima, pa se tako jednom sviralo i u KSET-u. Nakon koncerta band se upoznaje s bračnim parom Krištofić-Bachrach. To je vrlo važan trenutak jer je band očajnički trebao znanje koje su im Mario i Sanja bili u stanju pružiti. Mario i Sanja su zajedno radili vrlo zanimljive fotografije. Mario je fotografirao, a Sanja intervenirala u razvijanju fotografija i kasnije ih retuširala. Slobodno se može reći da je Massimo do upoznavanja Marija i Sanje bio poput nebrušenog dragog kamena. Uz njih se počinje educirati i po prvi puta mu je jasno zašto voli baš Bowiea, Gabriela, King Crimson itd. Mario i Sanja polako unose eleganciju, sofisticiranost i analitički pogled na muziku u Massimovom životu.
Godine 1983., nakon raznih peripetija, Dorian Gray izdaju album “Sjaj u tami“. Sljedeći album, “Samo za tvoje oči“, snima se (1984. godine) u Švedskoj, u Studiju Tini Varge. Snimanje albuma se oteglo, na kraju je bilo preskupo i Jugoton pristaje platiti jednu trećinu troškova, a dvije trećine mora platiti band. Bend svira 47 koncerata, a cijela dobit odlazi na pokrivanje duga u Švedskoj. Tako puno koncerata bez ikakve zarade, bilo je kobno za zajedništvo Doriana. Od prevelikih fizičkih i psihičkih napora, Massimo Savić (koga zovu i Max) gubi glas i bend se raspada. Poznanstvo sa Tini Vargom, rezultira Massimovim odlaskom u Stockholm i tu ostaje skoro dvije godine.
Godine 1986., Zrinko Tutić nudi Massimu svoju saradnju. Pjesme koje je Zrinko napisao za Massima žive i danas (“Stranac u noći“, “Samo jedan dan” itd.) i bile su vrhunac Zrinkovog stvaralaštva. Sa Zrinkom snima četiri albuma, i tako su prošle još četiri godine.
Jedno vrijeme Massimo ide od projekta do projekta – radi saradnje sa grupama EKV, Metal Guru… Godine 2002., Max potpisuje ugovor s Aquariusom i radi povratnički album, “Massimo“. Marta 2003., u Opatiji, na večeri posvećenoj pjesmama Arsena Dedića, Massimova izvedba Arsenove pjesme, “Ne plači“, postaje antologijska, naprosto briljantna. Nakon tog koncerta Massimo se zbližava sa Matijom Dedićem i s njim, od tada, pa do danas, često nastupa izvodeći jazz standarde. Slijedi album “Vještina“, snimljen uz aranžersku pomoć Ive Popeskića i svirku Elvis Stanić Group.
Massimo oformljuje prateći bend, a glavna okosnica bit će mu Željko Romac, gitarista. Massimo i Željko kreću s probama i polako im se priključuju i ostali. Prva varijanta banda u ovoj fazi dobiva naziv Alkemičari. Slijedi puno koncerata i uz sitne izmjene band dobiva finalnu formu. Album “Vještina II” imao je pola obrada i pola autorskih pjesama. (tekst pripremio: Dražen Turina Šajeta)
Nakon više nominacija, godine 2004., napokon dobiva diskografsku nagradu Porin u kategoriji Najbolje muške vokalne izvedbe. Uspjeh je ponovio i sljedeće dvije godine. Uspjesi se nižu i dan danas…
Diskografija – Dorian Gray – Sjaj u tami (Jugoton, 1983.) ; Dorian Gray – Za tvoje oči (Jugoton, 1985.) ; Stranac u noći (Jugoton, 1987) ; Riječi čarobne (Jugoton, 1988) ; Muzika za tebe (Jugoton, 1989) ; Zemlja plesa (Jugoton, 1990) ; Elements (Helidon, 1992) ; Metal Guru – Body, Energy & Emotions (Labin Art Express, 1993.) ; Benzina (Croatia Records, 1995) ; Metal Guru – Hero in 21st Century (Labin Art Express, 1998.) ; Massimo (Aquarius Records, 2002) ; Vještina (Aquarius Records, 2004) ; Massimo – Zlatna kolekcija (Croatia Records, 2004.) ; Apsolutno uživo, Klub Aquarius (Aquarius Records, 2005) ; Vještina II (Aquarius Records, 2006) ; Sunce se ponovo rađa (Aquarius Records, 2008) ; Massimo Sings Sinatra (Aquarius Records, 2010) ; Dodirni me slučajno (Aquarius Records, 2011) ; Tvornica Kulture, Zagreb 14./15. Veljače 2012. (Aquarius Records, 2012) ; Live@Tvornica (Aquarius Records, 2013) ; Massimo Live Arena Pula (Aquarius Records, 2014) ; 1 dan ljubavi (Aquarius Records, 2015) ; Massimo & Zagrebački solisti – Isti osjećaj (Aquarius Records, 2017)
Tradicionalno, Massimo Savić za Valentinovo održi koncert u Zagrebu. Prigoda je bila ista, ali su se mijenjali koncertni prostori. Kada se dogovarao koncert u KD “Vatroslava Lisinskog“, uvidjelo se da će se, zbog velikog interesa publike, trebati organizovati tri večernje predstave – tako je i bilo. Live album, “Isti osjećaj“, snimljen je na koncertima održanim 9., 10. i 21. februara 2016. godine u Koncertnoj dvorani “Vatroslava Lisinskog” u Zagrebu. Massima (vokal, gitara) pratili su – Dalibor Pipo Matošević (gitara, prateći vokal) ; Zvjezdan Ružić (klavijature) ; Robert Vrbančić (bass) ; Boris Popov (udaraljke) ; Bruno Urlić (violina, prateći vokal) ; Marko Matošević (bubnjevi, prateći vokal) ; Ivo Popeskić (klavijature) ; Martina Majerle (prateći vokal) ; Matea Majerle (prateći vokal) ; Vanesa Mišić (prateći vokal) ; i posebni gosti – Zagrebački solisti: Sreten Krstić (violina, koncertni majstor) ; Krunoslav Marić (violina) ; Đana Kahriman (violina) ; Mislav Pavlin (violina) ; Ivan Zečević (violina) ; Saki Kodama (violina) ; Hrvoje Philips (viola) ; Marko Otmačić (viola) ; Zlatko Rucner (violončelo) ; Smiljan Mrčela (violončelo) ; Mario Ivelja, kontrabas i Igor Geržina (saksofon).
Sa Massimom sam imao interview, prije mnogo godina, a moje prvo pitanje bilo je: “Massimo, koje je najgluplje pitanje koje su ti novinari postavili u sklopu nekog interviewa?” Massimo je odgovorio: “Nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora“. Zadivio me je ovim odgovorom i “kupio” za sva vremena. Massimo mi je, potom, pričao o svom životu, karijeri, a to je slična priča kao što je kazivanje na početku ove recenzije.
Sva ta sjećanja, moje iskustvo slušajući mnoge njegove albume, izviru dok slušam njegov aktuelni album, “Isti osjećaj“. I moj osjećaj je isti kada sam Massima slušao po prvi puta, još iz vremena rada sa grupom Dorian Gray. Ono što je najosnovnije u muzičkom businessu, osobnost (originalnost, prepoznatljivost…) to Masimo ima od samih svojih početaka, a ima to sve i do danas. Ne mora mu nikakva radijska, a ni TV najava. Već sa prvim taktovima njegove pjesme, prepoznaje se da je to on. Pri tome, Massimo je uvijek nov – sa novom lijepom pjesmom, sa novim načinom interpretacije, ali uvijek osjećajan i iskren. U kombinaciji sa vrhunskim umjetnicima koji ga prate na svojim instrumentima – Massimo nam nerijetko donese djelo svjetske produkcije. Svake godine taj njegov rad bude i prepoznat, a i nagrađen najvećim muzičkim nagradama Hrvatske.
Obzirom da je album snimljen uživo, da je riječ o koncertu, drago mi je da ga je Massimo odradio manirom velikog profesionalca. On nije morao, a ni trebao, pribjegavati jeftinim koncertnim trikovima – “ruke gore“, “sada pjevate vi“, “da vidim ruke, mobitele…“. A ako se to i desi, pa koncert je, to je spontano. Njemu to odavno ne treba. Massimova publika to i ne očekuje jer zna da je svaki njegov koncert umjetnički događaj, a takvo što ima visoke umjetničke standarde, koje Massimo dostiže (i prevazilazi) sa lakoćom.
Matrijal na ovom albumu presijek je velikih hitova koje je Massimo u svom dosadašnjem radu podario svojim obožavateljima. Massimo ih ima u tolikom broju da mnogi i nisu našli mjesta na ovom nosaču zvuka. Ta činjenica ni malo ne umanjuje vrijednost odabranih numera. Svaka je na svom mjestu, iz jednog (dobrog) ili više razloga. Nemam bojazni za Massima da će nas i svojim novim materijalima, koje nestrpljivo čekamo, jednako očarati i darovati nas dijelom svog velikog talenta.
Massimo & Zagrebački solisti – “Isti osjećaj” – 1. Najava ; 2. Sretan put ; 3. Razlog ; 4. Tišina ; 5. 1 dan ljubavi ; 6. Kladim se na nas ; 7. Samo jedan dan ; 8. Stranac u noći ; 9. Iz jednog pogleda ; 10. Suze nam stale na put ; 11. Indija ; 12. Samo za tvoje oči ; 13. Odjednom ti ; 14. Zar više nema nas ; 15. Krug u žitu
Vezani link – MASSIMO – Vješina (10th Anniversary Edition) / Aquarius Records, 2014
Vezani link – MASSIMO – 1 dan ljubavi / Aquarius Records, 2015
massimo.hr / www.facebook.com/massimo.savic.7 / www.facebook.com/MassimoOfficial / zagrebacki-solisti.com
You Tube – Massimo & Zagrebački solisti – Samo jedan dan (KD Lisinski, 09.02.2016.)
You Tube – Massimo & Zagrebački solisti – Tišina (KD Lisinski, 09.02.2016.)
. .
. . .
Recenzent:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
. . .
. .
