Damir Daddo Oreskovic je iz Bihaca, a trenutno zivi i radi u gradu Chicago, USA. Kao sestogodisnjak je poceo uciti sviranje klasicne gitare i klavira. Uzori su mu bili: Gary Moore, Richie Blackmore, Yngwie Malmsteen, Paul Gilbert, Richie Kotzen i Reb Beach. Po zavrsetku rata u BiH, Daddo je upisao Muzicku akademiju u Sarajevu. Na drugoj godini studija upoznao je neke ljude iz Bostona i oni su ga ohrabrili da predje na Berklee College of Music i da studira sviranje gitare. Poslije audicije, Daddo je dobio poziv u Paris za Berklee College of Music Live Scholarship Tour. 1999. godine, Daddo je primio stipendiju od Berkleea i januara 2001. preselio se u Boston. Te studije je, naravno, uspjesno okoncao. Nedavno je Daddo izdao svoj prvi samostalni album koji je nazvao "The Other Side". Izdavac albuma je Guitar Nine Records, USA. Trenutno je taj album drugi na Top 10 listi prodanosti, na sluzbenom web siteu Guitar Nine Recordsa (od preko 1000 artista). Inace, cijeli album se moze poslusat na web siteu Damira Oreskovica - www.ddomusic.com .

P: Da nisi muzicar, kako bi se predstavio? O: Pomalo se osjecam kao Don Kihot. S vremena na vrijeme tako sebe dozivljavam. Ponekad sam i sanjar, a rekao bih i da sam rocker. Mozda bi bilo preambiciozno reci da sam i umjetnik. P: Don Kihot je jurisao na vjetrenjace. Na sto ti jurisas? O: Pa, imam i ja neke svoje vjetrenjace. Interesantno je da su u Bosni i Hercegovini, u vremenu u kojem zivimo, mnoge stvari postale vjetrenjacama. Sve ono sto bi na nekim drugim prostorima bilo realan i ostvariv cilj, kod nas izgleda k'o vjetrenjaca. Mislim, kada prodem sve te vjetrenjace, mora nesto i ostati iza tog puta. Medjutim, "drzi" me jedna stvar sto mislim da treba biti uporan, istrajan... P: ...ti si i dokazao da si i uporan i istrajan. Jedan si od dugovjecnijih muzicara od mlade generacije u ovom gradu. O: Muzikom se aktivno bavim 20 godina, od 1988. godine... Isti tekst objavljuju i dnevne novine Tuzlanski list br. 435 od 23.06.2008. godine.

Kada se, prije pet godina, skupila "kriticna masa", zaljubljenici moto sporta Tuzle odlucili su osnovati Moto klub "Salines". I u ovom kratkom vremenskom periodu, Moto klub "Salines" Tuzla je postigao mnoge dobre rezultate. Okupio je vise od 70 aktivnih clanova, redovno radio na uzdizanju saobracajne kulture i moralnog lika svojih clanova, jedini na svijetu organizator je manifestacije Biker New Year (do sada odrzane cetiri puta) i organizator je moto susreta Bike & Roll (ove godine po drugi puta). O svemu ovome, kao i o mnogim ostalim temama vezanim uz moto sport govori Miralem Denjagic, poznatiji kao Merlin, jedan od osnivaca i aktivnijih clanova Moto kluba "Salines" iz Tuzle. Isti tekst objavljuju i dnevne novine Tuzlanski list br. 429 od 16.06.2008. godine.

Razlog mog sastanka sa mladom Tuzlankom, Merimom Ahmetbasic, je brosura (kulturni vodic) koju grupa mladih pod imenom Urbana kultura namjerava izdavati pocevsi od mjeseca jula 2008. godine. Po projektu, predvidjeno je da ce se ta brosura raditi u mjesecnim ciklusima i to do kraja 2008. godine. Tog zahtjevnog i odgovornog posla prihvatili su se mladi okupljenih oko Urbane kulture, podmlatka Foruma gradjana Tuzla. Nevladina je to organizacija koja se bavi podizanjem nivoa kulturnog zivota u Tuzli i trudi se povecati svijest mladih da implementacijom raznih projekata moraju sami raditi na svojem boljem sutra. "Nase iskustvo nam govori da smo 'milion' puta propustili neki kulturni dogadjaj jer o njemu nismo imali pravovremenu informaciju. To svojevrsno iistrazivanje trzista' bilo je indikator da nesto moramo uciniti da nam se slicni dogadjaji ubuduce ne desavaju", izmedju ostalog izjavila je Merima Ahmetbasic. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 422 od 07./08.06.2008. godine.

Sagledavajuci muziku i muzicku scenu sa vise aspekata, za razgovor sam ovaj puta, iz vise dobrih razloga, zamolio mladu Tuzlanku, Merimu Kunic, medju svojim vrsnjacima mnogo poznatiju kao Meri. "Upoznali" smo se nedavno putem, medju mladima veoma popularne, myspace.com zajednice (www.myspace.com/meri_kimi), a za ozbiljniji kontakt privukla me je njena izjava sa te web prezentacije: "Ja sam samo djevojka koja voli zivot i uziva u svakom njegovom momentu. Imam svoje ciljeve, ali jos ne znam kako ih dostici... Eventualno, put kojim krocim negdje ce me odvesti... jednim ili drugim pravcem. Volim ljude, u njih imam mnogo povjerenja, zivim za prijatelje, nesposobna sam da i jednu minutu provedem bez muzike i umjetnosti." Treba li bolji uvod za tekst koji slijedi. Meri nam je u razgovoru dala mnogo tema za razmisljanje. Ako o njima vec i pocnemo da razmisljamo, za ocekivati je da cemo se potruditi, svatko u domenu svojih mogucnosti, poraditi da se popravi stanje koje nije na zadovoljavajucoj razini. O konstatacijama, ocekivanjima i nadama mlade Meri, citajte u nastavku teksta. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 416 od 31.05./01.06.2008. godine.

Tomislav Dodo Krizan, bio je ritam gitarista legendarne tuzlanske grupe Terusi (oformljeni 1965. godine). On je bio clanom najslavnije postave te grupe koju su pored njega jos cinili i: Zoran Paki (bas gitara, vokal); Aleksandar Sasa Miokovic (vokal); Mustafa Mufo Hadziefendic (bubnjevi) i Miodrag Bato Kostic (solo gitara, vokal). Malo stariji Tuzlaci potvrdit ce vam da su Terusi svirali veoma kvalitetnu muziku - njihov repertoar su cinile obrade najvecih svjetskih hitova tog vremena. Citajte sto je o svojoj muzickoj karijeri, o tom "zlatnom" vremenu, uredniku muzicke web stranice Barikada rekao ovaj umjetnik. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 410 od 24./25.05.2008. godine.

Seid Memic Vajta rodio se 08.03.1950. godine u Travniku, BiH. U njegovu muzicku radnu knjizicu upisani su mu nastupi sa travnickim grupama Veziri, Extra 2000 i sa sarajevskom grupom Teska industrija. Najduzi radni staz, ipak, ima kao slobodni umjetnik - solista. Vrijeme je revivala i ne cudi da su se i clanovi grupe Teska industrija odlucili za ponovno okupljanje i nastavak muzicke karijere. Svojom pojavom su mnogima zamrsili konce na muzickoj sceni ovih prostora jer se radi o provjerenim i iskusnim muzicarima. Prosle, 2007. godine, izdali su maksi single i povratnicki album, "Kantina", a uz mnogobrojne nastupe, u medjuvremenu, ovih dana rade i na materijalu za svoj novi album. Citajte sto je Seid Memic Vajta o svojoj muzickoj karijeri rekao uredniku muzicke web stranice Barikada. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 404 od 17. /18.05.2008. godine.

Devetnaestogodisnji mladic iz Icica, kraj Opatije, David Dezső, za sebe kaze da je entuzijasta u otkrivanju stare muzike. Njegov hobby je presnimavanje gramofonskih ploca izdatih u ex YU u 50-tim i 60-tim godinama proslog stoljeca, skeniranje i arhiviranje dokumenata iz tog vremena koji svjedoce o toj muzici i njenim izvodjacima, izrada i uredjivavanje web stranica koje je posvetio Ivi Robicu, Radojki Sverko, Zdenki Kovacicek, kao i najvecem kolekcionaru muzike Ive Robica na ovim prostorima, Damiru Tomicu. David je autor jos nekih web stranica. Davidov otac, koji je veliki audiofil i diskofil u sali zna reci da su njih dvojica zamijenili uloge. David slusa sto bi njegov tata trebao slusati, a njegov tata slusa ono sto bi David trebao slusati. Stoga i ne cudi da Davidovi vrsnjaci CD-e razmjenjuju sa njegovim tatom. Vise o svemu u nastavku teksta. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 398 od 10. / 11.05.2008. godine.

Izlazak novog visokoocijenjivanog albuma "Firma Ilegal, intenzivna promotivna turneja i jos mnogo drugih dobrih razloga ponukali su urednika web stranice www.BARIKADA.com da uradi interview sa clanom grupe Dubioza Kolektiv, Branom Jakubovicem. Brano se pokazao kao zahvalan sagovornik. Njegova rijec, rijec je generacije kojoj i sam pripada. Isti interview publikovan je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, izdanje br. 392 od 03. / 04.05.2008. godine.

Damir Avdic Graha, underground muzicar i knjizevnik iz Tuzle, ovih dana je na meti raznih medija. Povoda za to ima vise. Prvenstveno je tu njegova muzika (dva do sada izdata solo albuma - "...od trnja i zaoka..." i "Mrvi su mrtvi"), literarni rad (knjiga "Na krvi cuprija"), pozorisni rad (ucesce u predstavama "Covjek je covjek" i "Dijete naseg vremena"), a treba pomenuti i vrijedno priznanje - ovogodisnju stipendiju Fondacije "Farah Tahribegovic" (koja mu je dodijeljena za doprinos razvoju izdavacke djelatnosti i knjizevnosti, bibliotekarstva i opce kulture). U interviewu za Tuzlanski list i www.BARIKADA.com, na upit: "Dugo se spremam za razgovor sa Kojom. On je avangardista sto bih i za tebe mogao reci - i pitam - nije li to za vas, za tebe, napor? Zar nije lakse vodom ici nizvodno, nego plivati uzvodno?", Damir Avdic Graha je izjavio: "Ako se svojim poslom bavite sa namjerom da budete avangardni - tada ce to za vas i biti tesko i to tada i izgleda kao da 'plivate uzvodno'. Ja u svom radu uopce ne vidim neku teskocu jer, naprosto, radim ono sto sam ja." Bravo, Damire, i samo naprijed.

Josip Miso Coja, nezaobilazan je lik iz jos nenapisane knjige - "Muzicka scena Tuzle". Malo stariji Tuzlaci sjetit ce ga se kao clana tuzlanskih grupa Robinzoni, Juniori i Quo Vadis. O muzickoj sceni u Tuzli, 60-tih godina proslog vijeka, Josip Miso Coja je izjavio: "To su bile rane 60. godine kada su se poceli skupljati vokalno-instrumentalni sastavi sa ciljem da sviraju muziku koja je dolazila sa Zapada, a koju su volili mladi. Moj prvi sastav u kojem sam svirao zvao se Robinzoni, zatim Juniori, a na kraju Quo Vadis. Sa velikim uspjehom smo svirali u Domu "Mosa Pijade" (danasnji BKC) u Tuzli, na rukometnom stadionu kod "Express" restorana (danas TC "Telex"), u sali Studentskog centra Tuzla, kao i u raznim okolnim mjestima. Ti nastupi su se tada zvali igranke i na njima su se uglavnom svirale obrade velikih svjetskih hitova tog vremena. Od domacih bendova, neprikosnoveni su bili sarajevski Indexi. Od tuzlanskih muzicara s kojima sam najvise saradjivao izdvojio bih Djordja Gavrica koji je kasnije nastupao sa sarajevskom grupom Cod i sa njima snimio neke od svojih pjesama. Uglavnom, 'skidali' smo hitove svjetskih bendova, kao npr. pjesme koje su izvodili The Rolling Stones, The Animals, Peter Green, David Spencer Group... The Beatles su bili preteski za skidanje zbog viseglasnog pjevanja. Kasnije smo, najvise zahvaljujuci Djordju Gavricu, u svoj repertoar uveli i neke nase kompozicije. Djordje ih je komponovao, a izdvojio bih njegovu pjesmu "Avgustovski dani" koja je bila i emitovana putem Radio Sarajeva..." Isti interview objavljen je i u dnevnim novinama Tuzlanski list broj 352, za 15./16.03.2008. godine.

Zarko Dancuo je pjavac sa veoma bogatom muzickom karijerom. Zapoceo ju je solisticki, kao radijski pjevac jos u vrijeme njegovog osmogodisnjeg skolovanja. Kasnije je nekoliko godina bio clan zagrebackog VIS-a Roboti. Nastavak karijere je opet bio solisticki ukljucujuci izdavanje ploca pop muzike ("Anita", kao jedan od vecih hitova) i nastupe na nejeminentnijiom festivalima ex Jugoslavije - Zagrebacki-, Opatijski-, Splitski-, Suboticki festival, Vas slager sezone... Slijedi njegovo preseljenje u Beograd i nastavak muzicke karijere u show grupi One i Oni, kao i nekoliko dueta sa tadasnjom suprukom, Daliborkom Stojsic. Bilo je to vrijeme kada su mnoge pjevacke zvijezde tog vremena, pa tako i Zarko Dancuo, bile cesti gosti koncertnih podija u tadasnjem Savezu Sovjetskih Socijalistickih Republika. Novo vrijeme i, kako sam Zarko Dancuo rece, slucajnost, odveli su ga u vode starogradske pjesme. Kamen temeljac te njegove nove karijere, koja jos uvijek traje, je neponovljivi hit - "Dunav, Dunav tiho tece". Kroz njegovu muzicku karijeru ocrtava se i istorijat muzicke scene ex Jugoslavije. Mnogi od njih su poceli se prepjevima velikih svjetskih hitova ("House of the rising sun", "Sunny afternoon", kod Zarka, na primjer), radom u vokalno-instrumentalnim sastavima (VIS Roboti, kod Zarka), nastupima na festivalima, solistickim karijerama, nastavkom karijere u zanru sasvim razlicitom od pocetnih koraka. Tako je to, valja, moralo i biti. Zarko o svemu detaljnije govori u interviewu, a isti interview objavljen je u dnevnim novinama Tuzlanski list br. 346 za 08./09.03.2008. godine. (...JG 195).

Junak ovog priloga (koji je objavljeni i u dnevnim novinama Tuzlanski list, broj 340, 01./02.03.2008. godine) je profesor muzike u penziji i osnivac i sadasnji vodja tuzlanskog Ansambla Iskre, gospodin Slavko Jovic. Gospodin Slavko Jovic je svojim djelovanjem na muzickoj sceni Tuzle inkorporirao sve ono najbolje i najvaznije sto se na tom polju desavalo u ovom gradu. Stoga ga je najbolje pustiti da sam govori o tim neponovljivim vremenima, o divnim ljudima i dogadjajima. Citajuci njegovo kazivanje, provirit cete u dio "onog" vremena kada je sve bilo bolje i uredjenije. Pred vama se oslikavaju dogadjaji nepojmljivi za sadasnje vrijeme - big band jazz usmjerenja, orkestri i horovi, vrijeme kada su Tuzlu redovno pohodili najveci ansambli, baleti, orkestri, vokalni solisti i grupe... Jednom prilikom Tuzlu je pohodio i slavni Quincy Jones sa svojim orkestrom. Ah, nekada, nekada...

P: "Rodjen si u Beogradu i vec kao jedanaestogodisnjak si poceo svirati gitaru. Sta te je motiviralo da se posvetis bas tom instrumentu?" O: "Elektricna gitara je za mene uvek bila simbol muzike i kulture naseg vremena. Kao jedanaestogodisnjaku izgledala mi je kao nesto najatraktivnije na svetu. Uostalom, i cela prica o "rock svetu" je izgledala vrlo impresivno u danima moje rane mladosti. Meni licno to je bilo kao otkrivanje nekog prelepog drugog sveta ili dimenzije. Prvi bend s kojim sam, takoreci, otkrio rock muziku bili su The Beatles. Vrlo brzo posle toga sam presao na "tvrdju" svirku i sastave kao Deep Purple, AC / DC, Iron Maiden ... Bio sam fasciniran muzickim i gitarskim dostignucima velikih (stranih i domacih) gitarista 70-tih i 80-tih godina. Nacin na koji su oni svirali gitaru me je motivisao i inspirisao da i ja pozelim da dosegnem te "muzicke visine" i takvu vestinu vladanja tim instrumentom." ... Ostatak ovog interviewa mozete citati klikom na "vise" ili u dnevnim novinama Tuzlanski list broj 292 (12./13.01.2008. godine). (...JG 188).

P: Molim, sa sto vise detalja predstaviti vasu diskografiju. Mizar: 1. album: "Mizar" 1988 (Helidon - Slovenija); 2. album: "Svjat Dreams" 1991 (Dallas - Slovenija - Hrvatska); 3. album: "Kobna Ubavina - Terrible Beauty Is Born" 2004 (Dallas - Slovenija - Hrvatska); 4. album: "Poglad Kon Cvetnata Gradina" 2007 (Dallas - Slovenija - Hrvatska, SJF Records - MK, Gorgon Records - Bulgaria). / P: Sto smatrate najvecim uspjesima vaseg benda? Mizar: Koncept prvog i drugog albuma. Bili su ispred svog vremena. To je istorijski fakt. / P: Molim da detaljnije predstavite vas novi album - "Pogled Kon Cvetnata Gradina". Mizar: Sustina ovog albuma nije bila dati neku novu inventivnost ili novu muzicku koncepciju, vec potvrditi i otkriti nasu iskonsku, konstantnu vrednost u oblasti underground muzike. Pesme su pevane na nekoliko jezika, jer sam mislio da je to normalno posle 10 godina zivljena u Australiji, dve u Britaniji i jednu u Americi. Ima 10 pesame i jednu obradu francuske sansone - "Et si tu n'exsistais pas". Web link: www.mizar.com.mk .

"... P: Napravio si veliki comeback. Izdao si album "Ludnik", a potpisao si ga sa Bartulica M. M. O kakvom materijalu je rijec i ko su bili tvoji direktni saradnici na tom projektu?
O: Tacno je. Ja sam snimio kantautorski album koji sam nazvao "Ludnik". Radio sam ga na vise razlicitih mjesta. Gitare sam radio sa Miralemom Mandzukom koji se dosta brinuo i o produkciji. Matko Petric je svirao bubnjeve i percussion. Josko Gujinovic, koji je svirao i na prvom albumu grupe Bolero, svirao je klavijature. Mix i mastering su radjeni u Njemackoj, a prateci vokali u Splitu. Ne znam koliko sam puta u zadnjih par godina vec odustao od snimanja tog albuma zbog kojekakvih razloga, koji sa muzikom nemaju nikakve veze. Ovaj je svijet u kome sve ima svoj condicio sine qua non, sto bi bilo sasvim u redu, ali covjek covjeku je vuk, pa vladaju zakoni divljine, a vuk se ne brine za broj "ovaca" - nit' crnih, nit' bijelih. Svijet ne bi bio svijet kad se ne bi okretao, pomislio sam i zato je tu album koji se zove "Ludnik". Ludnik je onaj onaj koji ne obaziruci se previse na druge, zivi svoj svijet do kraja, cak i kad postane svjestan "uzaludnosti" svog nauma. Ludnik nikada ne odustaje. Kazu da snove napustas zbog straha od neuspjeha ili cak i uspjeha, a Ludnik do kraja "romari" svojim snovima i bas nikada ne odustaje. Mozda ces sada reci, pa i ja sam Ludnik, ali nisam znao da se to tako kaze. Ima tu neceg boemskog, ali boem zna i odustati (dokolicariti), a ipak ostati boem. Ludnik nikada ne odustaje i zato je Ludnik..". Ovaj interview objavljen je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, broj 282, od 22./23.12.2007. godine.
P.S. Lijepa vijest kaze da se grupa Bolero ponovo okupila u originalnoj postavi i da je snimljena nova pjesma - "Bosna u basni". Vec se radi i na novom albumu. (...JG 186).

P: Sladjana, ti si u vode rock and rolla usla kada si imala 12 godina svirajuci bas gitaru i pjevajuci u nekom skolskom bendu. Edukovala si se u oblasti klasicne muzike. Ucila si svirati violinu. Nastupala si u teatru i eksperimentalnim filmovima, a kao violinista si bila clanom Orkestra Radio-televizije Beograd itd., itd. Iz samog ovog nabrajanja evidentna je tvoja posvecenost raznim vrstama umjetnosti. Neosporno je da si se u svim njenim navedenim oblicima dobro snasla. Kako ti je to uspjevalo? O: Bog ima svoje puteve i mi se nekada uopce ne pitamo. Tokom skolovanja, pokazala sam talenat i interesovanje za mnoge oblasti. Profesor matematike je smatrao da sam idealni buduci atomski fizicar; profesor knjizevnosti, da sam buduci pisac, a profesor violine, da sam, ako nista drugo, buduci Jovica Kolundzija (ciji sam djak kasnije bila). Mnogi su planirali moje puteve, a da pri tom nisu, Njega i mene, konsultovali. Kada sam otkrila scensku umjetnost, prvobitno muzicku, a zatim teatarsku, ocigledno da sam postala zrtvom magije stvaranja. Interesovanja za razlicite oblasti ljudske kreativnosti i saznanja, dobila su tako formu.... Ovaj interview objavljen je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, broj 277, od 15./16.12.2007. godine.

Web stranica www.BARIKADA.com i dnevne novine Tuzlanski list (br. 235 od 27./28.10.2007. godine) objavljuju interview sa svjetski poznatim klavirskim virtuozom, Maksimom Mrvicom. Maksim Mrvica prica o svom skolovanju, pohodu na svjetsku muzicku scenu i o teskom radu kako bi se odstvarila jedna uspjesna muzicka karijera. P: Rekli bi, manje obavijesteni, da je Maksim Mrvica iznenada bljesnuo na horizontu klasicne muzike. Samo ti znas koliko te je to stojalo truda, vremena i samoodricanja. Zamolio bih te da nam ukratko predstavis svoj muzicki put do danasnjih dana. O: Osnovnu i srednju glazbenu skolu zavrsio sam u Sibeniku, kod Marije Sekso. Nakon toga sam upisao Muzicku akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Vladimira Krpana. Slijedi usavrsavanje na Liszt Ferenc konzervatoriju u Budimpesti, te na Skrjabin konzervatoriju u Parizu i Ecole National des Musique, takodjer u Parizu...

P: Postovani Niksa. Ukratko bih te predstavio mladjim konzumentima zabavne muzika. Rodjen si 1959. godine u Travniku. Vezano za tvoje skolovanje trebalo bi istaci da si zavrsio nizu muzicku skolu (violina), a kasnije i srednju muzicku skolu (klarinet). Zavrsio si fakultet elektrotehnike. Od instrumenata sviras violinu, klarinet, kontrabas, saksofon, sve vrste gitara, klavijature i ko zna sta jos. Da li sam propustio reci nesto vazno iz tog perioda tvog zivota - ima li se ovome sta dodati? O: Tada nije postojala satelitska TV, videoteke, PC, PlayStation, kompjuterske igrice i ostalo, sto je ostavljalo puno vise vremena za radio, muziku i trazenje necega u samom sebi. Od radio programa mogao sam "uhvatiti" Sarajevo 1 i Sarajevo 2, te po lijepom vremenu Radio Zagreb i Radio Luxembourg. Iz toga slijede muzicki utjecaji na ono sto volim i ono sto radim (SA1 - narodna muzika, SA2 - ozbiljna, ZG - zabavna i LUX - rock). Tako da i danas sve to volim (i slusati i raditi)... Prethodni tekst dio je interviewa Nikse Bratosa koji zajednicki objavljuju www.BARIKADA.com i dnevne novine Tuzlanski list br. 227 od 18.10.2007. godine.

Prica se da bi Zdravko Colic, velika muzicka zvijezda sa ovih prostora, trebao za nekih mjesec dana (10.11.2007.?) odrzati koncert u Tuzli. Za njegov epitet "veliki", pored Zdravkovih neospornih vokalnih kvaliteta, najzasluzniji je kompozitor, aranzer, muzicki producent i instrumentalista - Kornelije Kovac. Upoznajte ga bolje. P: "Mnogi Vase ime, Vas muzicki rad vezu za Korni Grupu. Medjutim, Vasa muzicka karijera pocela je mnogo ranije. Mozete li nam dati nesto vise detalja vezanih za Vase pocetne korake kao i za muzicko djelovanje u Sarajevu? Povezao bih to sa pjesmom "Cetiri mladica idu s Trebevica", kao i sa jazz triom BKB." Kornelije: "Poceo sam sa sviranjem na igrankama u Sportskom drustvu Partizan u Subotici - orkestar je vodio moj otac, Josip Kovac. Pocevsi da se interesujem za jazz muziku, vodio sam dva mala sastava - 1. Kvartet i 2. Trio. Moji uzori racvaju se u dva pravca - jedan u jazz muziku - Dizzy Gillespie, a drugi u rock-pop - Elvis Presley. Svoje prve neuspele kompozicije pisem jos davne 1958. godine..." Klikom na "vise" citajte nastavak zivotne price Kornelije Kovaca. Isti interview objavljen je i u dnevnim novinama Tuzlanski list, broj 216 od 04.10.2007. godine.

Muzika nikada nisu bili samo izvodjaci. Lanac koji se zove muzika cine i kompozitori, i pisci tekstova, i aranzeri, i dirigenti, i studija za snimanja, i producenti, i dizajneri, i izdavaci nosaca zvuka, i distributeri nosaca zvuka, i mediji, i koncertni prostori, i organizatori raznih muzickih desavanja i manageri, i ... Sve dok se naprijed pomenuti lanac ne formira i dovoljno ne ojaca, u muzickim emisijama i na pozornicama nase drage Bosne i Hercegovine gledat cemo i slusati izvodjace iz naseg blizeg ili daljeg susjedstva. Razgovor (koji je objavljen ovdje i u Tuzlanskom listu br. 206, od 22./23.09.2007. godine) sa g. Harunom Mahmutovicem, direktorom sarajevske izdavacke kuce Hayat Production, napravio sam iz potrebe da se muzicka scena BiH sagleda i iz ugla jednog izdavaca. U iskrenom i detaljnom razgovoru g. Mahmutovic iznosi cijeli niz prepreka koje izdavac, voljan ici i protiv zdravog poslovnog rezona, mora preci kako bi za dalja pokoljenja sacuvao i van njenih granica predstavio sadasnju muzicku scenu Bosne i Hercegovine. "Kroz moju kancelariju proslo je na hiljade muzicara i nikada niko nije rekao nista drugo do: 'Imamo dobar album.' To je malo smijesno, ali i normalno je da muzicari misle da je najbolje ono sto oni rade" - rekao je izmedju ostalog g. Harun Mahmutovic.

Moje hodocasce muzickim zivotom Bosne i Hercegovine dovelo me je i do jednog od zagovornika punk scene. Njegovo ime je Dinko Ratajc. Radi se o mladom covjeku, studentu zurnalistike i aktivisti Omladinskog pokreta Revolt. Vezano za muziku, Dinko Ratajc je tvorac prvog web zinea iskljucivo posvecenog predstavljanju i popularisanju punk muzicke scene cijelog prostora ex Jugoslavije - Posljednji Mohikanac. Koji su ga motivi ponukali da se opredijeli punk muzici, kakva su njegova razmisljanja o stanju punk scene Bosne i Hercegovine i jos mnogo toga... citajte u nasem interviewu (koji je objavljen i u dnevnim novinama Tuzlanski list br. 198 od 13.09.2007. godine).

Lejla Mulaosmanovic je dirigent i profesor. Trenutno radi kao profesor hora, dirigovanja i klavira u Srednjoj muzickoj skoli u Tuzli. Inace, iz Tuzle je. Muzicku akademiju zavrsila je u Sarajevu, u klasi profesora Julija Marica. U interviewu za www.BARIKADA.com (a koji je objavljen i u dnevnim novinama Tuzlanski list br. 192 od 06.09.2007. godine), Lejla Mulaosmanovic, izmedju ostalog, sa mnogo optimizma govori o svom buducem poslu, o prenosenju znanja na mlade generacije. Iako je imala ponuda da po zavrsetku studija ostane u bosanskohercegovackoj metropoli, ona se vratila u rodnu Tuzlu sa vjerom da ce i tu uspjeti implementirati ono sto je naucila tokom svog skolovanja i da ce uspjeti podici stepen muzicke kulture u svom rodnom gradu.

Najveci majstor tamburaskih instrumenata na Balkanu, Vedran Cicak, za 29 godina svog zivota ostvario je nevjerovatno uspjesnu muzicku karijeru. Ona je zapocela 1992. godine skolovanjem i nastupima u Hrvatskom kulturno-umjetnickom drustvu "Napredak" iz Tuzle, u klasi maestra Vinka Dobrinjica. Nastavio se radom u uspjesnoj tuzlanskoj tamburaskoj grupi, "Terzijan", a trenutno se ostvaruje kroz njegov rad u Tamburaskom orkestru radio-televizije Bosne I Hercegovine, gdje Vedran svira prim i obnasa funkciju sefa orkestra - najmladjeg koji je na toj poziciji bio u 60 godina postojanja tog orkestra. U interviewu za www.BARIKADA.com (a koji je objavljen i u dnevnim novinama Tuzlanski list br. 188 od 01.09.2007. godine), Vedran, izmedju ostalog, iznosi svoja zapazanja i razmisljanja o trenutnoj situaciji na muzickoj sceni BiH vis a vis tamburaske muzike. To stanje ni malo nije "ruzicasto", ali je Vedran optimista sto se tice njene buducnosti. Vedran poziva da mu se pridruze svi oni koji bi mogli pridonijeti promjeni sadasnjeg nezavidnog stanja na tom polju nase kulturne ponude.

Citirat cu mog prijatelja, cijenjenog muzickog kriticara iz Beograda, Branimira Baneta Loknera, koji je u predgovoru jedne knjige punim pravom ustvrdio da "...ex YU muzicka scena obiluje neispisanim knjigama o svom istorijatu". Takav je slucaj i sa legendarnom grupom Dubrovacki trubaduri. Ne spominju ih u enciklopedijama, o njima nista nema ni na Internetu. Ostale su nam njihove nezaboravne pjesme i ostala su njihova imena za sjecanje: Djelo Jusic - gitara, mandolina, klavijature, vokal; Luciano Kapurso (Luci) - klarinet, saksofon, vokal; Marko Breskovic - bas gitara, vokal; Slobodan Berdovic (Bobo) - klavijature, vokal; Ladislav Padjen (Laci) - bubnjevi, vokal i Hamo Hajdarhodzic - gitara. Gore izrecena tvrdnja i daje znacaj tekstu razgovora koji slijedi klikom na "vise". To je tek mali isjecak iz bogate istorije grupe Dubrovacki trubaduri. Posto svakog majstora njegovo djelo krasi - Dubrovacki trubaduri su sebi svojim pjesmama vec odavno podigli spomenik. Dusko Trifunovic je rekao: "Pamtite me po pjesmama mojim." Dubrovacke trubadure pamtit cemo po pjesmama: "Pusti da ti leut svira", "Jedan dan", "Lindjo", "Marijana", "Dok palme njisu grane", Dalmatinski lero", "Luda mladost", "Ljuven zov", "Mi prepuni smo ljubavi" i tako dalje. Dubrovacki trubaduri postali su trade mark Dubrovnika poput Straduna, tvrdjave Revelin, crkve Svetog Vlaha, Dubrovackih ljetnih igara... To vec sve govori. (...JG 167).

"Cekala je majka sina", "Dvije ruze", "Spavaj cvijete moj", "D i E", "Zasto zatvaras oci", samo su neki od dvadesetak velikih hitova Mahira Palosa uz koje su se zabavljale i zaljubljivale generacije mladih tokom sedme i osme dekade proslog stoljeca. Mnogi danas kazu da Mahir Palos i nije imao medijsku pozornost kakvu je svojim pjevanjem zasluzio. Uzrok tome je u cinjenici da se uz njegovo ime nisu vezali nikakvi skandali, sto je bio prioritet da bi se o nekome cesce pisalo, da bi se pojavljivao u radijskim ili TV medijima. Vise od deset zadnjih godina Mahir Palos zivi u Londonu. Ovih dana on boravi u Sarajevu. Iskoristena je ta prilika i sa ovim cijenjenim umjetnikom uradjen je interview. Mahir Palos prica svoju muzicku pricu - iskreno i bez okolisanja, cesto za neke propuste osudjujuci i samog sebe. (...JG 163).

Dnevno glasilo, Tuzlanski list br. 156, rubrika Barikada, u izdanju od cetvrtka, 26.07.2007. godine, objavilo je veliki interview sa Mirzom Smajlovicem, gitaristom tuzlanske grupe Symbolic. Vrijedilo je procitati detalje iz istorijata te grupe i o velikoj vjeri nekoliko mladica koji svoja neosporna kreativna umijeca izrazavaju muzikom. Bilo je na njihovom putu i uspona i padova, ali je evidentna neunistiva volja i zelja da idu naprijed, da budu bolji i bolji, da se sto vise dokazuju. Ko je propustio citati ovaj interview u Tuzlanskom listu, moze to sada procitati i ovdje, u integralnom obliku, na Barikadi. (...JG 163).

Nastavljajuci seriju napisa za rubriku Barikada, koju svakog cetvrka objavljuje dnevno glasilo Tuzlanski list, urednik te rubrike, Dragutin Matosevic, je za izdanje od cetvrtka, 19.07.2007. godine u izdanju tog glasila broj 150, objavio veliki interview sa Murisom Varajicem, cijenjenim muzicarem iz Sarajeva. Sto je sve o svom bogatom muzickom putu, o poznatim muzicarima sa kojima je do sada nastupao, o svom prvom solo albumu, "Let It Out" i o mnogo cemu drugome, Muris Varajic rekao saradniku Barikade, Davoru Matosevicu, citajte u nastavku ovog teksta.

Tuzlanski list, rubrika Barikada, koju vodi i uredjuje Dragutin Matosevic, u broju 144, od cetvrtka, 12.07.2007. godine, donio je veliki interview koji je Dragutinu, (ujedno i) uredniku muzicke web stranice Barikada, dao tuzlanski muzicar, gitarista i vokal - Adnan Hatic Hata - clan death metal grupe Agonize. Ukoliko ste propustili citati taj interview u Tuzlanskom listu, prenosimo vam ga ovdje u njegovom integralnom obliku. Vrijedi procitati ga i saznati mnoge interesantne detalje vezane za muzicki put ovog mladica i njegove grupe Agonize. Foto: Craig Mason.

Osim sto je direktor najpoznatijeg i najveceg muzickog festivala Slovenije - Rock Otocec - Franci Kek je jos mnogo toga sto dokazuje njegovu svestranost. Citajuci interview na Barikadi upoznat cete Franci Keka i sa neke druge strane. On je kreator serije (od 76 epizoda) TV emisija "Skrivena kamera" na nacionalnoj TV Slovenije, koja je bila medju najgledanijim TV emisijama u dezeli. Vec 11-tu godinu organizira njaveci rock festival u Sloveniji, a snimio je i nekoliko niskbudzetnih filmova u kojima i glumi. Mnogo vise detalja ima u interviewu koji slijedi klikom na "vise". Razgovarali su: Franci Kek, direktor festivala Rock Otocec i Darko Budna, redovni dopisnik web stranice Barikada. Fotos: Igor Vidmar.

Koncert makedonske grupe Leb i sol, odrzan krajem marta 2007. godine u Tuzli, bio je prigoda za interview sa Bodanom Arsovskim (basistom) i Kokanom Dimusevskim (klavijaturistom) te slavne grupe. Razgovarano je u holu Pansiona "Rudar" u Tuzli, 23.03.2007. godine. Ova dva umjetnika govore o razlozima ove turneje, o uzrocima raspada grupe Leb i sol, o svojim solo projektima, pa cak i o samom nastanku grupe Leb i sol. Razgovor zavrsava na temu njihovog zajednickog albuma - "Sketches from the past" ("Crtice iz proslosti"). Rijec je o jedinstvenom projektu snimljenom na ovim prostorima - sva muzika izvedena je na samo dva instrumenta - bas gitara i klavijature. Medjutim, kada se ta dva instrumenta nadju u rukama istinskih umjetnika, onda... (...JG 147).

Na zacetku devetdesetih let so nase prvic opozorili kot predskupina Petra Lovsina in njegovih Sokolov. Se vecja prelomnica je sledila leta 1995, ko so se kadrovsko ustalili in izdali prvi album "Nova pravila". Prav z izidom te plosce lahko recemo, da se je nekako zacel slovenski rockovski preporod. S tega vidika je ze sam naslov albuma skoraj manifesten. Plosca se je izredno dobro prodajala, predvsem zavoljo udarnih skladb "Mala Nimfomanka" in "Nisem vec s tabo". S tega vidika so po polju slovenskega rocka zapihale sveze sapice, ki so napovedovale velike spremembe... Skupina Big Foot Mama ostaja po sestnajstih letih glasbenega ustvarjanja se naprej zvesta tistemu, kar najbolje zna in v cemer je najboljsa - neposrednemu in napadalnemu rock & rollu, v katerem je moc zaslediti dobre avtorske prijeme, pravo punkersko razdejanje, garazno drugacnost in tudi klasicno rock barvitost in vecplastnost. Podobno je tudi z njenimi vecpomenskimi besedili, ki segajo od klasicnega rock odpadnistva do odlicnih, s seksualnostjo prezetih besedil. Tako kot druge stvari je do danes ostala nedotaknjena tudi njena znacilna ljubljanska ulicna govorica.

Legendarna slovenacka grupa Buldozer reaktivirala se u povodu obiljezavanja 30 godina svoje karijere. Prvi korak u tom cilju bilo je izdavanje 4 CDs box seta pod nazivom "Lik i djelo" (na slici) - kolekcijom svih njihovih albuma. U subotu, 23.09.2006., pred oko 4,000 posjetitelja ljubljanske dvorane na Krizankama, odrzali su uspjeli povratnicki koncert. Mini turneja po zemljama bivse Jugoslavije uslijediti ce u oktobru 2006. godine, a planiraju se koncerti u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Skoplju... Gitarista grupe Buldozer, Boris Bele, dao je iscrpan interview dopisniku ljubljanskog lista Nedeljski dnevnik - Bill Kapelju iz Ljubljane - novom saradniku web stranice Barikada - World Of Music. Bill Kapelj - dobrodosao na Barikadu!

Sinan Alimanovic, neosporno, BH jazz muzicar br. 1, dao je interview uredniku web stranice Barikada. Rijec je o njegovoj detaljnoj muzickoj ispovjesti koja ukljucuje Sinanove prve muzicke korake, muzicko skolovanje, muzicki rad u Pristini (Kosovski Bozuri + Revijski orkestar Radio Pristine), nastupe i uspjehe na Opatijskim festivalima, saradnju sa vrhunskim muzicarima ex YU i Evrope, ucesca na festivalima Evrovizije, rad u legendarnoj grupi Indexi, period kada je bio direktor Muzicke produkcije RTV Sarajevo, rad sa Big bend orkestrom Radio Sarajeva, rad u sklopu tuzlanskog rock benda Rock Stars, zatim rad u Sinan Alimanovic International Band i tako dalje. Kada se njegove dosadasnje muzicke aktivnosti samo ovako ukratko pobroje, evidentan je njegov veliki rad i doprinos muzickoj sceni ovih prostora. Sinan Alimanovic nije ni blizu tome da je dao sve od sebe. On ima jos mnogo planova i mnogo toga za uraditi. Sve to ce, bez ikakve sumnje, i biti uradjeno.

Angazovani od strane organizatora Sarajevo Film Festivala, zagrebacka grupa Pips, Chips i Vedeoclips odrzat ce nekoliko koncerata u BiH. Prvi u nizu, odrzan je 23.08.2006. godine u tuzlanskom Klubu 65. Prije koncerta grupe Pips, Chips i Videoclips, Dubravko Ivanis je bio ljubazan i uredniku muzicke web stranice Barikada dao interview. Na jedan od upita: "Hoce li muzika na novom albumu biti neka vrsta zaokreta(?), Dubravko je rekao: "Pa ne mogu ja govoriti o zaokretu, mi zaokrecemo non-stop, iz ploce u plocu i mislim da se dosta promijenilo u zvuku od nase prve ploce. Tako ce se desiti i ovog puta, tako da to nije nista specijalno kod nas. Za nekog drugog bi to mozda bio zaokret, a za mene je to normalno da smo non-stop u "krivini"... ali, hocu reci da to ide relativno sporo zato sto smo napravili dosta pjesama, a samo pola ce ih zavrsiti na ploci, na koncu. Mi smo sad ove godine krenuli, od treceg mjeseca, pa sad do ljeta, snimili smo 80 % toga, i vec smo se sa Friedmanom dogovarali za miks u Americi, on je te pjesme vec dobio, ali to jos nije gotova ploca, nije gotova u tom jednom stvaralackom smislu. Htio bih jos pjesama imati i htio bih zaokruziti cjelinu, sto ce sad oduzeti vremena, dakle, imat' cu jednu situaciju gdje ce 80% ploce vec biti miksano, a 20% nece biti ni iskomponirano. Ali, rek'o sam sam sebi, a toga su i ostali svjesni, da cemo potrositi vremena onoliko koliko to zahtjeva ploca, a ne koliko mi mislimo da bi trebali, jer po biznisu trebali bi vec imati plocu vani, ali nista dok ja nisam sto posto zadovoljan." Ostatak razgovora citajte u nastavku... "

Igor Basin BIGor je dugogodisnji slovenski rock publicist i kriticar na sceni je od 1984. godine. Jedan je od pokretaca dugovjecnog slovenskog glazbenog magazina Rock Vibe, te glazbeni urednika na Radio Studentu od 1993. do 1995. na kojem suradjuje i danas. Nakon aktivne suradnje u klubovima CRMK kod Nove Gorice i B-51 u Ljubljani sa svojom neformalnom tvrtkom Garbage Production tijekom devedesetih je organizirao niz gostovanja inozemnih izvodjaca u Sloveniji. Pod istom je etiketom objavio single grupe Rhythm Thieves, te dva albuma grupe Very Expensive Porno Movie, radeci paralelno produkciju zajedno sa Bostjanom Kacicnikom Kacom (Dicky B. Hardy, Pulz, Disco Kings, Rhythm Thieves idr.). 1997. godine postaje clanom grupe Stirje pravi dedci koja 2006. objavljuje svoj prvi album. Diplomirao je na temu tradicionalne rock manifestacije Novi Rock koja se u Ljubljani odrzavala od 1981. do 2000. godine o cemu je napisao i knjigu koja ce se na trzistu pojaviti do kraja 2006. godine. Od 2000. do 2004. godine radio je kao urednik popularne glazbene emisije Sobotna noc na TV Sloveniji. Zajedno sa Igorom Vidmarom i Janezom Golicem vodi glazbenu emisiju "Na drugom valu" na 2. programu Radija Slovenije. Danas pise za novine Dnevnik, glazbeni magazin Muska i studentsko akademski casopis Katedra. Jedan je od autor dokumentarnog filma o prvom albumu Pankrta "Glasba je casovna umetnost - Pankrti / Dolgcajt" koji ce tijekom ove godine dozivjeti svoju premijeru. U posljednje se vrijeme ponovo aktivirao kao DJ. Sa njim je razgovarao saradnik Barikade - Toni Saric...

Ovogodisnji Liburnia Jazz Festival, sesti po redu, koji je od 7. do 9. srpnja 2006. odrzan u Opatiji, svojim nastupom je na najbolji moguci nacin zakljucio chicaski blues gitarist i pjevac Jimmy D. Lane sa svojim The Earth Blues Bandom. Odusevio je energicnim, rockerskim pristupom i posvetama velikanima americkog, ali i europskog bluesa. Sin legendarnog blues glazbenika Jimmy Rogersa, Jimmy D. Lane odrastao je okruzen najvecim zvijezdama bluesa, a tijekom karijere je s mnogima od njih i svirao (Muddy Waters, Albert King, Sony Boy Williamson, Earl Hooker, Eric Clapton, Mick Jagger, Keith Richards, Robert Plant, Jimmy Page i drugi... ).

Poznati sarajevski magazin Azra, u broju 479 od 03. maja 2006. godine, posvetio je dvije stranice interviewu sa mladim muzicarem iz Bosne i Hercegovine i gitarskim herojem - Emirom Hotom. Cak i tako veliki prostor zasluzeno dat za predstavljanje ovog uzornog muzicara, nije bio dovoljan da se objavi integralan tekst interviewa koji je Emir Hot dao novinarki tog cijenjenog magazina. Zamoljen od strane Emira Hota, kao urednik web stranice www.BARIKADA.com , odlucio sam vam staviti na raspolaganje (citanje) kompletne Emirove odgovore po pomenutom interviewu. Emir se u ovom interviewu bavi svojim pocecima, uspjesima i razocarenjima koje je sretao na svom dosadasnjem zivotnom putu / karijeri. Usprkos mnogobrojnim nedacama koje je do sada iskusio, njegova snaga lezi u velikom optimizmu i vjeri da slijede bolji dani i ubjedjen sam da ce nam ih Emir Hot uskoro i prirediti, na nasu sveopcu radost i ponos. Ovo je vrijeme individualaca i samo jaki i uporni idu naprijed.

Dodijeljene su nagrade Porin za 2006. - Elvis Stanic je ovogodisnjih dobitnik Porina u svim (2) jazz kategorijama, u kojima su, uz njegov album "Bolja stra