5. STAZA 2019 – Poetsko-muzički festival (Raport)
SOLARt, Krupanj, Srbija, neprofitno je udruženje građana koje je osnovano 2013. godine sa ciljem promovisanja i organizovanja kulturnih, umjetničkih i muzičkih događaja. Osnovano je marta 2013. godine, a osnivači su bili – Slobodan Simović, Zvonko Pešić, Mioljub Lukić, Nikola Radišić, Vladimir Vojinović i Nikola Stakić. Događaj o kojem pišem u nastavku nastao je pod okriljem te organizacije.
Samu svrhu okupljanja umjetnika raznih profila (likovnih, poetskih i muzičkih) najbolje je objasnio član organizacionog odbora, Nikola Stakić: “Ne zove se ovo naše druženje badava Susret Staza. Cilj nam je da se ljudi susretnu, upoznaju, provedu vreme zajedno i zavole. Nemojte se izvinjavati i navoditi razloge zašto ste sprečeni da dođete. Znamo da je malo ‘nezgodno’ u vreme letnjih odmora, znamo da je malo ‘zabačeno’, znamo da su svi u frci… Ali znamo i da je to nekom važno, pa nađe načina doći kada to zaista želi. Zbog takvih osećanja i pobuda, sve ovo i radimo. Nemamo nameru da brojimo koliko staje ljudi po metru kvadratnom u letnjoj garderobi 🙂 (to prepuštamo kolegama, profesionalcima, koji su nabaždareni na cifre u svakom pogledu). Elem, pesme i intrumente u ruke – čekamo vas 🙂 “.
U predprogramu ovog druženja koji se održao 27-07-2019 godine, dan prije zvaničnog održavanja festivala, na lokaciji Etno SOLARt selo – u blizini sela Kržava, kraj Krupnja, nastupili su ovi muzičari – fenomenalni Pilot Blues Band iz Valjeva, koji je nastupio u postavi – Ivan Manić – vokal ; Predrag (Peđa Pilot) Milošević – gitara 1 ; Vladimir Vesić – gitara 2 ; Siniša Manić – gitara 3 ; Nikola Milošević – bass ; Radoslav Zdravković – bubnjevi (taj bend nastao je od članova nekadašnje grupe Peđa Pilot & Band, a da i danas nešto znače, potvrđuje najava njihovog nastupa na Nisville jazz festivalu 2019), Brankito De Munze (flamenco gitarista), Nikola Radišić (gitarista), Nikola Stakić (gitarista), Sale Vavić (gitarista i pjevač talijanskih i španskih evergreena)… Ne trebam ni isticali predivnu atmosferu, kao i neodoljiv krajolik u kojem se sve to dešavalo. Sviralo se (neoficijelno) sve do jutarnjih sati, bez da se itko od usnulih gostiju ili posjetitelja, imalo ljutio.
Sutradan, 28-07-2019, cijela ekipa se preselila na lokaciju Doma srpske poezije Desanka Maksimović, Podgorje-Bogoštica, Krupanj. Tu je lociran i Manastir Presvete Bogorodice Trojeručice, Bogoštica, Krupanj. Sam okoliš osvaja na prvo viđenje. Mnogi ljudi se pitaju, kako i ranije nismo znali za ovakvo divno mjesto, za ovaj raj na zemlji. Radi se o prostranoj visoravni sa naprijed navedenim objektima, a odatle “puca” predivan pogled, daleko, daleko… Naravno, tu su pristigli i novi učesnici programa, kao i mnogobrojni posjetitelji.
Glavni događaj sa likovnim, poetskim i muzičkim sadržajima trebao se održati u popodnevnim satima. Prvobitan plan da se sve odigra na otvorenom, osujetila je nestabilna vremenska situacija. Kako to često u planinama biva, smjenjivali su se sunčani, vjetroviti i kišni periodi. Tek postavljena razglasna oprema od strane novosadske firme Know How Production (kojoj je na čelu Grujica Bibin, dobro pozato i cijenjeno ime u muzičkim krugovima, uz brata mu, Ivicu), sa stagea na otvorenom, prenesena je u Dom Desanke Maksimović.
Priliku da se prvi predstave dobili su učesnici u poetskom dijelu programa – Kristina Pavlović Rajić (piše poeziju, kratke priče i eseje), Ljubomir Ćorilić (pjesnik, pisac za djecu, književni kritičar, antologičar), Predrag Milovanović (pjesnik), Dragan Marković (pjesnik, prozaista, književni kritičar…), Milica Kočović Šainović i Vesna Mišić Stajković (koja je pjevala).
Uslijedio je i muzički dio festivala. Prvo je nastupio Djevojački Hor Biseri (Žitorađa, Srbija – koje predvodi vjeroučitelj, Goran Atanasković). Sve one žive u dijaspori, a svake godine dođu kući na tjelesnu i duhovnu obnovu. Organizatori su iskoristili njihov boravak u blizini Krupnja i dali im priliku da se predstave. Otpjevale su nekoliko pjesama duhovnog karaktera. Bilo je lijepo slušati ih. Nakon njih, predstavili su se Duo Sonja i Darko – Sonja Kalajić (violina, testera) i Darko Armenski (klarinet, kaval). Njihov nastup ponudio je muzički kolaž visoke umjetničke kvalitete. Darko Armenski je višestuko vezan za muziku, kompozitor je, multiinstrumentalista (svira, između ostalih, ove instrumenta – klarinet, kaval, okarinu, saksofon…), izvođač, muzički pedagog, restaurator muzičkih instrumenata, a ima i diskografsku karijeru koja, za sada, broji dva izdanja – Ansambl Tradicija – “Vremešno, volšebno” (2004) i “Etno konkretno” (2007). Kao headlineri, nastupili su Danica Krstić (vokal), Danko Tucaković (klavijatura) i Saša Nestorović Caja (gitara). Nekom drugom prilikom – ako mi oni sami u tome pomognu – o njima ću napisati nešto više. Sam njihov nastup u programu ovog festivala mnogima će dugo ostati u sjećanju.
Umjetnički dojam upotpunila je likovna umjetnica iz Bijeljine, Svetlana Maksimović, sa dvadesetak slika u formi fitokolaža. Mnogima je to bilo po prvi put da se susretnu sa tom disciplinom likovne umjetnosti. Svetlana Maksimović djeluje već 25 godina, a izlagala je širom regiona – u Osijeku, Zvorniku, Beogradu i Bijeljini…
Spomenuo bih jednog od sponzora ovog događaja – to je Tronoša voda – zvanična voda manifestacije SOLARt Selo 2019 i Staza 2019. Samo organizatori raspolažu podatkom koliko mnogo se te vode popilo u ta dva-tri dana. Tome su, pomalo, i sami krivi. Dobro i kvalitetno su nas hranili, a poslije dobrog i obilnog jela, najbolje ide voda. Naravno, bilo je i ostalih tekućina u dovoljnim količinama – sokova, piva, rakije…
Što reći na kraju? Savršeno organizovan umjetnički događaj. Pored lijepog umjetničkog dojma, svi mi se kućama vraćamo sa bezbroj novi poznanstava i novih prijatelja. Cilj cijele ove manifestacije time je ispunjem u 100% kapacitetu. Želimo da ovaj entuzijazam organizatore drži i nadalje, u bližoj ili daljoj budućnosti, u ime širenja umjetnosti, kao i ljubavi i razumijevanja među ljudima.
