• Reklamno mjesto 1

    Reklamno mjesto 2

    Reklamno mjesto 3

    Reklamno mjesto 4

    Kontakt

  • Reklamno mjesto 5

    Reklamno mjesto 6

    Reklamno mjesto 7

    Reklamno mjesto 8

    Reklamno mjesto 9

  • Jazz scena »

    12. MEĐUNARODNI ETNO JAZZ FESTIVAL, Karlovac (HR) 20.-22.7.2018. – Izvješće

    12. MEĐUNARODNI ETNO JAZZ FESTIVAL, Karlovac (HR) 20.-22.7.2018. – Izvješće

    12. MEĐUNARODNI ETNO JAZZ FESTIVAL, Karlovac (HR) 20.-22.7.2018. – Izvješće

    Piše: Dinko Husadžić Sansky

    Goran Ilić je definitivno odličan glazbenik, to je nedvojbeno, međutim odličnih glazbenika u svijetu ima jako puno. Goran Ilić je još nešto – možda najveći jazz zanesenjak, zaljubljenik, štovatelj, posvećenik… upravo karizmatični jazz promotor i višegodišnji “najdobriji” duh karlovačkog etno jazz festivala. To je onaj osjećaj, kad netko kaže – jazz festival – a vama pred facom iskrsne lice Gorana Ilića.

    Zašto ovo na početku?… Jednostavno, tko barem povremeno prati glazbena zbivanja, zna kakav je to posao organizirati jedan festival, a osobito jazz festival… i da to traži cijelog čovjeka te ogromna odricanja. A ako k tomu pribrojimo da je ovo 12. Međunarodni etno jazz festival u Karlovcu, onda ove moje riječi o Goranu jamačno drže vodu.

    Imali smo sreću da je vrijeme poslužilo, tako da su sva tri koncerta održana u posebnom prostoru, a to je Stari grad Dubovac. Držim da je zvučno možda i najbolji prostor u Hrvatskoj, upravo je fascinantno kako ove zidine dišu i kakvu zvučnu sliku nude.

    U petak, prve večeri, predstavila se pjevačica Astrid Kuljanić sa svojim sastavom Transatlantic Exploration Company. Astrid je magistrirala pjevanje na čuvenoj Manhattan School Of Music u New Yorku te je nakon završetka studija ostala živjeti i raditi u SAD. Poštivajući svoje kvarnerske, creske, a time i mediteranske korijene, u program je uvrstila tek poneki jazz standard, a najveći dio koncerta bio je ispunjen njenim autorskim skladbama, inspiriranim baštinom Kvarnera, talijanske kancone i brazilske Bossa nove.

    Već nakon druge pjesme, Astrid i publika su se razumjeli, bila je to obostrana ljubav. Duhoviti i romantični tekstovi pisani na čakavštini i dobro pogođene kompozicije (“Galeb“, “Kako je fini ov dan“) te obrade starih napjeva (“Divojčice Rožice” – kao rap i “Oj vi mlade“) zasigurno su najveći kapital kojim Astrid raspolaže i to ju postavlja na posebno mjesto u našoj percepciji ovog glazbenog stila. U takvom okruženju, Astrid je riba u vodi. Ugodno smo iznenađeni i njenim kabaretskim umijećem, humorom i šarmom koji postaju dodatnim začinima u već ionako odličnoj glazbenoj kuhinji naše Astrid.

    Odlično je zvučala i sevdalinka “Što te nema“, koju je ranije snimila i sa gitaristom Goranom Ilićem, te obrada BajagineDobro jutro jazzeri“, a skladba “Breathe Freedom” koju je Astrid napisala inspirirana stihovima sirijskog izbjeglice i kojoj je tematika svima poznata tragedija tog naroda, također je bila jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri.

    Astrid ima glas koji je emotivan, priča priču, kao autorica i aranžerka je vrlo hrabra i nadamo se da će u budućnosti još više koristiti ove svoje adute. Od pratećeg sastava izdvojio bih Bena Rosenbluma, accordinonistu iz NY koji vrlo srčano i fokusriano sudjeluje sa Astrid u kreiranju priče. Ostatak ekipe je solidan, ali zbog mladosti ponekad možda nedovoljno “hvataju” sve vibracije koje Astrid nudi, ali nedvojbeno je da će svakim novim nastupom biti sve jači. Koncert je publika primila bezrezervno i odabir izvođača prve večeri pokazao se dobitnim. Čini se da Hrvatska ima novu zvijezdu etno žanra.

    U subotu, druge večeri, nazočili smo koncertu Zvjezdana Ružića i njegova sexteta. Riječ je o pijanistu koji obilježava vrh recentnih zbivanja u našem jazzu. Zvjezdan je skladatelj iz Rijeke. Kao autor pojavio se prije nekoliko godina albumom “The Knightingale Cabaret“. Ružić kombinira elemente američkog jazza s tradicionalnom baštinom Hrvatske i regije. Sastav, uz Zvjezdana, čine glazbenici iz Hrvatske i Slovenije: Lenart Krečić, Vojkan Jocić, Tomaž Gajšt, Miha Koren i Adriano Bernobić. Prošle godine izdao je svoj drugi album, “Elfin Farewell“. Uz druge nominacije, dobio je do sada dva Porina – oba za najbolju jazz skladbu. Ono što je istinski specifikum ovog sexteta je ta iznimna sinergija, uigranost, posvećenost projektu i dinamika, gotovo dramaturška priča u svakoj skladbi… plus pozitivna energija koju nam šalju s pozornice. I ova festivalska večer bila je pun pogodak, osjetilo se koliko su i glazbenici i publika bili zadovoljni. Na kraju, sjajan finale uz šetnju katovima drevnog zdanja Staroga grada Dubovca, uz zajedničku izvedbu s publikom, s jednostavnom, ali divnom temom koju na albumu “Elfin Farewell” izvodi bugarska pjevačica Neli Andreeva i sedmočlani ženski etno zbor – Nusha Choir. I za bis, dakako, Porinom nagrađena skladba “Moreška“.

    U nedjelju, završne večeri, nastupio je Renaud Garcia-Fons, magičar kontrabasa, zovu ga još i Paganini kontrabasa, apsolutni vrh europskog jazza… i da Goran ništa drugo nije napravio u jazz organizaciji, ovaj koncert pokriva sve! Sa Fonsom su nastupili i članovi njegova trija Revoir ParisDavid Venitucci (harmonika) i Stephan Caracci (bubnjevi i vibrafon). Iako je Fons često znao nastupati solo (čineći od kontrabasa glazbalo na kojem svira koristeći gudalo i kao udaraljku, razvijajući melodiju začinjenu ritmom desne ruke i onim dodatnim čarom koju pruža peta žica koju je inovativno dodao svojem glazbalu te tako pomaknuo granice svega onoga što smo nam jazz kontrabas nudi zadnjih desetljeća!), u ovoj formaciji, sa svojim glasovitim Trijom funkcionira odlično. Zahvaljujući jako dobroj akustici prostora Staroga grada i vrlo sposobnim majstorima tona, živo predstavljanje njihovog novog albuma, “La vie devant soi“, oduševilo nas je, čini mi se i zasjenilo izvedbu na samom CD-u. Naravno, Trio je bio iznimno nadahnut ove večeri (iako su imali i neke probleme oko zagubljenih dijelova opreme u pariškoj zračnoj luci!) i to se osjetilo. Od samog početka krenuo je sjajan zvuk i međuigra trojice usklađenih glazbenika. Već prvom skladbom, istoimenoj naslovu albuma, “kupili” su nas… dalje je samo slijedila magija, inovativni kontrabas, dobre udaraljke i vrlo posebni zvuk Caraccieva vibrafona. Odveli su nas ovi dječaci u neku drugu dimenziju. Straha od kiše je nestalo, nebo i mjesec iznad Dubovca, romantika i fina glazbena priča i opet to Fonsovo gudalo koje zamjenjuje cijeli jedan orkestar. Glazba je to ispunjena Mediteranom i Orijentom, a na ovom novom albumu i onim ugođajem staroga, montmartreovskog Pariza kojeg smo dodatno mogli osjetit upravo zahvaljujući i zidanima Dubovca.

    Buđenje nakon čarolije… sound of silence kave u jutarnjem ponedjeljku… ispunjeni upravo nevjerojatnom pozitivom karlovačkog vikenda u Starom gradu Dubovcu… s dragim ljudima, uživajući u koncertima… osjećajući dah i duh dubovačkih stoljeća… zidovi starine koji upijaju tonove i vraćaju nam ih produhovljene Fonsovim gudalom, magijom Ružićeve ekipe i neprispodobivim šarmom drage Astrid

    I veliko hvala Silviju Selmanu za izvanredne fotografije!

    Foto album –

    . .
    . . .
    Autor priloga:
    Dinko Husadžić Sansky
    Velika Ludina, Hrvatska
    . . .
    . .